Ja i drugi
Bio jednom izvjestan vojni ucenik ciji je posao bio da prati vojnike i iscjeljuje im rane na bojnom polju. Ali svaki put, cim bi zakrpio kojeg vojnika, taj bi odjurio natrag u bitku i na kraju poginuo...
To se uvijek iznova dogadjalo i konacno lijecnik vise nije mogao dalje... ako im je sudjeno umrijeti, zasto ja moram pokusavati da ih spasim? Ako moje lijecnistvo nesto znaci, zasto onda idu na trag u rat da bi poginuli? Ne mogavsi shvatiti kakvog smisla ima bi ti vojnik lijecnik, osjecao se krajnje zbunjenim i nije mogao nastaviti sa svojim poslom. Stoga se uputio u planine. U potragu za kakvim zen majstorom. nakon ucenja sa zen-majstorom tokom nekoliko mjeseci, konacno je shvatio svoj problem i sisao s planine da bi nastavio svoju praksu.Kad je nakon toga zapao u sumnju, jednostavno je rekao!
- Zato sto sam lijecnik!
Ne projicirajte sebe na stvari s kojima dolazite u dodir, i ne pravite razliku izmedju sebe i drugih stvari. Jer takozvana objektivnost i subjektivnost ne postoje. Domena mudrosti je u razumijevanju da ne postoje ja i drugi, i da je sve tako kako jest.
bglavac
edin.kecanovic
