PODUKE I PUTOKAZI

Da imam kćer, ne bih pametovala podukama, jer ni sama baš nisam slušala što je mama govorila meni.

Zapravo, slušala jesam, ali sam radila po svom. Ona bi onda onako strijelčevski široko rekla „moje je da kažem, a ti kako hoćeš“, a kad bih zviznula glavom o zid nikad nije gnjavila onim „ lijepo sam ti govorila“ nego je na svoj tihi način bila tu, uz šalicu kave, ili palačinke, da pomogne sanirati štetu.

Da, imala sam divnu priliku sakupljati svoja iskustva bez frustracija koje tako često roditelji prenose na djecu zaboravljajući da nitko ne može živjeti tuđi život, ni iz najbolje namjere, ni iz najveće ljubavi.

Nikoga ne možeš zaštiti od uboda namijenjenih njemu, ni od brodoloma, ni od mračnih šuma kojima treba kročiti. Na kraju se pokaže da sve to ima neki svoj smisao, i da u konačnici ni jedna cijena nije previsoka, ako grešku više ne ponoviš.

Da imam kćer, samo bih joj otvorila vrata da svijet istražuje sama, a ja bih bila tu, ako me zatreba. I zaista bih pokušala držati jezik za zubima, koliko god mi to teško pada, i samo bi me jedna stvar dovela u iskušenje da govorim iz svog iskustva, samo jedna jedina. Rekla bih joj: što je prošlo, pusti neka voda odnese, i više se za tim ne okreći.

Gledati dugo unatrag nije prirodan smjer, i neće ti vratiti ono čega više nema. Ne gužvaj svoj život lošim uspomenama, zamjeranjima, očekivanjima, radije se prepusti struji, i plivaj naprijed, prema nepoznatim obalama. Ako na njima opet nađeš ono staro, bit će izmijenjeno vremenom, i moći ćeš birati želiš li to još uvijek. Ili ćeš se samo osmjehnuti, i nastaviti svojim putem.

U ljubavi se događa slično kao u onoj priči o smrti u Samari; kad procijeni da je vrijeme, naći će te gdje god da se skriješ. I u ljubav i u smrt možeš imati povjerenje: kad se ispuni vrijeme, one će sigurno doći.

U Beču sam godinama tugovala za prošlim, bila nesretna i vrtjela se dezorijentirano u krugovima ne sluteći da me sve to vrijeme ljubav čekala u Zagrebu, da je trebalo samo da se tajni datumi poklope, i nakon toga sve jr bilo jednostavno kao povratak kući, kruh s medom i dobre priče koje nikad ne možeš ispričati do kraja.

Sve ostalo u životu je komplicirano, ali ovo nije. O svemu se može govoriti satima, ovo stane u dvije rečenice. O svemu se može diskutirati, ali ovdje nema neodlučnosti, ni oklijevanja. Slijedi putokaz koji pokazuje smjer prema naprijed, i ne okreći se. To je tako, i gotovo. Točka.

Photo Pinterest

Edit Glavurtić