Ovaj kreativni mislilac, kojeg je nemoguće klasificirati u neku od postojećih šema, prezentira nam prastaro znanje na sasvim nov i jednostavan način.

Tema “Ljubav”, vjerojatno nikada do sada nije bila prikazana na ovakav način. Autor nam pokazuje, zašto je ljubav ekonomska i fizikalna tema, te nam dokazuje, da je uz pomoć ljubavi svaki problem rješiv.

Svijet nije nesavršen i/ili kompliciran. Svijet je savršen i mnogo, mnogo jednostavniji no što smo ikada mislili.

OTLA-princip je univerzalno upotrebljiv, što znači: u vođenju poduzeća, u politici, u sportu i sasvim općenito u privatnom životu.

Ovo nije ezoterika, nije mistika, nije nova religija: ovo je život!

 

 

“Svijet, prijatelju Govinda, nije nesavršen, niti se ne nalazi na polaganom putu usavršavanja: ne, on je u svakom trenutku savršen.”

                                                                       Herman Hesse, Siddhartha

Po mojem mišljenju, sve što postoji, mora se temeljiti na jednoj izrazito jednostavnoj ideji.

I po mom mišljenju, kada konačno otkrijemo tu ideju, ona će biti toliko logična, toliko lijepa, da ćemo reći jedni drugima: “... ta kako bi drugačije i moglo biti!”

                                                                                  John Wheeler, fizičar

OTLA-princip

Ovdje se radi o univerzalnoj životnoj zakonitosti,

kojoj podliježe svaki čovjek bez izuzetka.

---

O T L² A  je skraćenica za

OT   =   otpustiti

L      =   ljubav

   (L²   =   ljubav puta ljubav, odnosno

    na kvadrat)

A      =   akcija / reakcija

---

OTLA-princip je najradikalniji izražaj

ekonomskog principa, i to stoga, jer se tu radi o

supravodljivosti u životu čovjeka. To znači:

OTLA-princip pokazuje, kako ćete svaki cilj

postići u najkraće vrijeme i s manje napora nego što se

postiže na uobičajen način.

L²  ukazuje na to, da se povećavanje ljubavi ne

odražava linearno na učinak određene osobe, već djeluje

na kvadrat (analogno Ohmovom zakonu)!

Uvod  I

U beskraju svemira lebdi zrno prašine – jedno od milijardi zrna prašine – a njegovi ga stanovnici nazvaše “planet Zemlja”.

Već tisućama godina, tamo se događaju čudne stvari. Bića koja tamo žive, koja sama sebe nazvaše ljudima, troše velik dio svog vremena na međusobne borbe: ponekad se čak i međusobno ubijaju. A to se događa iz razloga koji su jednom izvanjskom promatraču sasvim neshvatljivi. Ne radi se naime o vladanju cijelim zrnom prašine “Zemlja”, ne, radi se uvijek tek o vladanju jednim njezinim neshvatljivo malim djelićem.

Isto je tako neshvatljiva i činjenica da ti ljudi već tisućama godina misle, da ne postoji nikakva inteligencija u beskraju svemira, koja bi bila viša od njih. Iako ta bića ne znaju kako svemir funkcionira, ona su se oduvijek smatrala krunom Stvaranja. Još i danas postoje teorije koje polaze od toga da je čovjek, kruna Stvaranja, u osnovi agresivan i da su zbog toga sukobi, ratovi i ubojstva nešto, s čime čovječanstvo uvijek mora živjeti.

Ako Zemlju stvarno uzmemo kao zrno prašine u beskraju svemira, tada je lako zamisliv sljedeći prizor: visoko razvijena bića iz dubina svemira posjećuju Zemlju u razmacima od nekoliko stotina ili tisuća godina (što u svemiru znači tisuću godina). Oni dolaze, da bi vidjeli, da li je čovječanstvo u međuvremenu shvatilo kako “on”, život, funkcionira. Do sada su ti posjetioci sasvim sigurno uvijek iznova ponovo otišli klimajući glavama, jer im jednostavno nije bilo jasno, zašto ljudi ne žele shvatiti. Za svaki razvijeni duh, svakako je zagonetka zašto ljudski duh ne funkcionira.

Ono, o čemu se u ovoj knjizi izvještava, naziva se životom. Ovo je pokušaj pisanja “uputa za upotrebu” što se odnose na život. Mi imamo upute za upotrebu za automobile, mašine za pranje rublja, hladionike, televizijske aparate itd., itd. Ovdje je uputa za upotrebu života. Ona bi za neke ljude možda mogla biti sasvim korisna.

Moglo bi biti, da ne postoji prirodni zakon, koji kaže da se moramo međusobno boriti i čak ubijati.

Moglo bi biti, da ne postoji prirodni zakon koji kaže da se život mora nužno sastojati od serije većih ili manjih problema.

Moglo bi biti, da postoje životni zakoni, koje možda često, suviše često, kršimo, i time nepotrebno sebi otežavamo život.

            A moglo bi biti i to, da nam OTLA-princip stvarno pokazuje mogućnost za rješavanje svih problema. Ali to ćete moći ustanoviti samo ako ga u vašem životu isprobate. Tada ćete sami moći ustanoviti, da li je Hermann Hesse imao pravo, kada je u svojoj knjizi Siddhartha napisao sljedeće riječi:

            “Svijet, prijatelju Govinda, nije nesavršen, niti se ne nalazi na polaganom putu usavršavanja: ne, on je u svakom trenutku savršen.”

Uvod  II

            Kada je riječ o mudrim učenjima ili životnim zakonitostima, često se misli na mudrosti Istoka. Tamo je stvarno bilo – a i sada ih ima – gurua, majstora itd., koji su došli do velikih uvida. Što se ove knjige tiče, želim napomenuti sljedeće: kao prvo, ja ne dijelim istočne i zapadne mudrosti i znanja: ili je nešto zakonitost, tada vrijedi svuda na svijetu i u svemiru, ili nije zakonitost, tada ne vrijedi nigdje. Drugo, ja ne obrađujem temu sa zapadnjačkog gledišta, već, a to je odlučujuće, s ekonomskog gledišta. Ja sam u prvom redu ekonom, a ta činjenica nalazi svoj odraz i u OTLA-principu.

            Kao stanovnik Zapada i ekonom, ja, primjerice, imam poteškoća s dugotrajnim meditacijama o mantrama ili o “ničem”. Divim se onim ljudima, koji to mogu; ali sumnjam, da li je to za većinu ljudi – posebno na Zapadu – prikladan put za rješavanje njihovih problema. Čini mi se također, da su mnoga od tih učenja namijenjena jednoj eliti. A cilj ne može biti, da samo jednoj maloj eliti uspije steći izvandredne uvide i uspije doći do optimalnog rješenja njihovih problema.

            Ono što je nama potrebno, po mojem mišljenju, je način ponašanja, uz pomoć kojeg svatko može smjesta riješiti svoje probleme i postići svoje ciljeve – a da prije toga ne mora godinama meditirati. Ako postavimo zahtjev, da svatko može smjesta primijeniti bitne zakonitosti, tada to također znači, da se ne traže nikakva povijesna, filozofska ili prirodoznanstvena predznanja. Jedino što se traži, to je zdrav ljudski razum. Nažalost je čest slučaj, da velika količina filozofskih i prirodoznanstvenih znanja ne pogoduje uvijek zdravom ljudskom razumu. Isuviše naučenog, knjiškog znanja, vrlo često zastire pogled na jednostavne istine.

            Zato je meni stalo da pokažem jedan princip, kojeg svatko može smjesta isprobati i testirati u svom životu. Svaka čitateljica i svaki čitalac će tada moći sam ustanoviti, da li funkcionira. Ne radi se o nekoj teoriji, ne radi se o filozofiji o kojoj se može lijepo diskutirati i raspravljati. Diskusija o teoriji koju pojedinac ne može sam isprobati, gubljenje je vremena.

            Ovdje se radi o našem ponašanju u svakodnevnom životu.

nastavlja se...