To je ideja odijeljenosti. Kao što smo vidjeli, ova odijeljenost je iluzija; u svemiru ne postoji odijeljenost; ne postoji odijeljenost između mene i vas; ne postoji odijeljenosti između vas i drugih ljudi. Ideja odijeljenosti je iluzija i neizbježno vodi do sukoba, dakle do problema. Sada bi sebi još trebali postaviti pitanje, zašto to radimo, zašto dijelimo? Što je razlog tome? I ovaj je odgovor jednostavan: nedostatak ljubavi. Ljubav je osjećaj Jednote, prema tome je ideja odijeljenosti, manjak ljubavi.

            Svuda, gdje ideja odijeljenosti postaje suviše snažnom, nastaju problemi. Uzmite kao primjer odijeljenost između čovjeka i prirode. U međuvremenu smo primijetili da je čovjek također dio prirode, da čovjek i priroda čine jednu cjelinu – i već je došlo do promjene načina razmišljanja. Tko se osjeća kao JEDNO s nečim drugim, taj se, sasvim razumljivo, prema tome odnosi sasvim drugačije nego ako se osjeća odijeljenim.

            Uzmimo kao sljedeći primjer odijeljenost između žene i muškarca. Tamo gdje je ta odijeljenost prejaka, nastaju problemi. Ili odijeljenosti između religija. Koliko li je već ratova zbog toga vođeno? Uzmimo odijeljenost između rukovodstava neke firme i njezinih suradnika; ako ona postane prevelika, problemi su unaprijed programirani.

            Ova ideja odijeljenosti potječe od nas samih. U nama samima imamo odijeljenost između uma i srca, između racionalnosti i ljubavi. Mi smo potisnuli ljubav na račun racionalnosti. Mi smo se racionalnosti počeli klanjati kao nekom božanstvu, i na taj smo se način upleli u sve nama poznate probleme. Ako u nama samima dijelimo, ta se ideja odijeljenosti projicira i prema van, na našu okolinu. To je opet povezano s osnovnim pravilom, da je sve JEDNO. Kada sam u sebi podijeljen, tada i svijet tako doživljavam. Postoje bezbrojni ljudi, koji trpe od te odijeljenosti. A kada ta patnja postane skoro nepodnošljivom, tada se i za drogom lako posegne. Za mene su ovisnici o drogama izrazito senzibilni ljudi, koji su u potrazi za Jednotom. Gledano s tog motrišta, ovisnici o drogi su ogledalo našeg društva. I problem droge je moguće riješiti jedino ako pozovemo u pomoć ljubav, a to znači ako ponovo uspostavimo ideju o Jednoti cjelokupnog života.

            Dakle, opet dolazimo do već prije spomenutog rezultata, do načina kako se mogu riješiti svi problemi: ključ se nalazi u svakom pojedinom čovjeku, a ne negdje u vanjskome svijetu.

            Nadilaženje svih problema zahtijeva nadilaženje ideje odijeljenosti unutra u nama, a to opet zahtijeva: više ljubavi prema sebi samome kao i svima i svakome. Jednom riječju:

“Ljubi bližnjega tvoga kao samoga sebe.”

            Također i s prirodoznanstvenog i ekonomskog gledišta, ovo nije moguće drugačije niti bolje definirati.

nastavlja se ...