Životne probleme, potrebno je rješavati. Ova tvrdnja može zvučati tautologično, očito i glupo, međutim čini se kako je većina ljudi ipak ne razumije. To je stoga što moramo prihvatiti odgovornost za teškoće prije nego li ih počnemo rješavati. Problem ne možemo riješiti izjavom "To nije moj problem", niti nadajući se kako će netko drugi pronaći izlaz umjesto nas. Moguće ga je riješiti samo kada kažemo "Ovo jest moj problem i ja ga moram riješiti". Toliko je mnogo ljudi koji pokušavaju izbjeći patnju koju nose problemi, pa kažu: "Uzrok mojim problemima su drugi ljudi ili društvene okolnosti koje su van moje moći i njima je da ih rješavaju. To nije moj osobni problem."

Krajnosti do kojih će ljudi otići kako bi psihološki izbjegli pretpostavku odgovornosti za osobne probleme katkad su gotovo apsurdne. Jedan vojni časnik, smješten na Okinawi, bio je u velikim problemima zbog svoje sklonosti piću te je upućen na psihijatrijsko promatranje. Naravno, poricao je da je alkoholičar kao i to da je piće njegov osobni problem, naglašavajući kako se na Okinawi uvečer ionako nema što raditi osim piti.

"Volite li čitati?", upitao sam ga.

"Da, naravno."

"Zašto onda ne čitate navečer, umjesto što pijete?" "U barakama je previše bučno da bih mogao čitati." "Zašto onda ne odete u čitaonicu?" "Čitaonica je predaleko."

"Je li dalje čitaonica ili bar u koji odlazite na piće?"

"Pa znate, nisam baš neki čitatelj, to me previše ne zanima."

"Volite li loviti ribu?" potom sam nastavio.

"O da, naravno."

"Zašto onda ne odete u ribolov umjesto što pijete?" "Zato što moram raditi po čitave dane." "Pa zar ne možete loviti po noći?"