Nestašnost

Nitko ne dopušta svojoj djeci da plešu i pjevaju,  da viču i skaču, zbog vrlo beznačajnih razloga - možda zato jer mogu nešto razbiti, ili će im se odjeća smočiti na kiši ako iziđu iz kuće - zbog tako neznatnih stvari uništava se plemenita duhovna kvaliteta - nestašnost.

Roditelji hvale poslušno dijete, to čini učitelj, svi to čine. A nestašno dijete osuđuju. Njegova nestašnost može biti posve bezazlena, ali osuđuju je jer možda postoji opasnost od pobune. Ako dijete raste i dopuštaju mu da bude i dalje nestašno, ono će se pretvoriti u pobunjenika i neće ga biti lako sputati. Neće ga biti lako naoružati da uništava ljude, ili da sam dopusti da ga unište.

Buntovno dijete izrasti će u buntovnog mladića. Tada ga nećete moći prisiliti da se oženi, nećete ga moći prisiliti da se bavi nekim naročitim poslom, nećete ga moći prisiliti da ispuni neispunjene želje svojih roditelja. Buntovni mladić ići će svojim putem. On će živjeti svojim životom prema vlastitim

urođenim težnjama - a ne  prema bilo čijim željama.

Zbog svih tih razloga nestašnost se guši, potiskuje se od samog početka. Vašoj prirodi nikad ne dopuštaju da ide svojim putem. Polako ćete nositi u sebi mrtvo dijete. To mrtvo dijete u vama uništit će vaš osjećaj za šalu — nećete se moći smijati od srca, niti se igrati ili uživati u malim stvarima. Postajete tako ozbiljni da se vaš život sužava, umjesto da se širi.

Život bi svakoga trenutka trebao biti dragocjena kreativnost. Nije važno što stvarate, možda su to samo kule od pijeska, ali što god radite, treba izroniti iz vaše nestašnosti i radosti.