Kako  braniti i voljeti dijete

Kad majka hrani dijete, ona mu ne daje samo mlijeko, kao što se uvijek mislilo. Biolozi su pogriješili u jednoj dubljoj činjenici pa kažu kako ga majka hrani energijom — mlijeko je samo fizička hrana. Učinjeno je mnogo pokusa: dijete se podiže, hrani - sve je to savršeno, upravo ono što medicina propisuje. Sve se daje djetetu, ali njega ne vole, ne miluju ga, majka ga ne dodiruje. Mlijeko se daje mehaničkim putem, dijete dobiva injekcije, vitamine - sve je to savršeno. Ali dijete prestaje rasti, počinje se skupljati, kao da se život počinje povlačiti iz njega. Sto se događa? Štogod je majka dala, dijete je dobilo.

U Njemačkoj su za vrijeme rata mnoga djeca, koja su ostala bez roditelja, bila prihvaćena u bolnicu. Za tjedan dana gotovo su umrla. Pola njih je umrlo. A dobivala su svu njegu. Znanstveno, sve je bilo apsolutno u redu,  bilo  je  učinjeno sve potrebno. Ali zašto su ta djeca umirala? Tada je jedan psihoanalitičar primijetio kako je djeci potrebno da ih netko miluje, da ili grli, netko tko će im dati osjećaj da su važni. Hrana nije dovoljna hrana. Potrebna je unutarnja hrana, neka nevidljiva hrana. Zato je psihoanalitičar donio pravilo da svatko tko uđe u dječju sobu u toj bolnici - bolničarka, liječnik, posluga - svi moraju ostati barem pet minuta i zagrliti ih, poigrati se s njima. I iznenada, djeca su prestala umirati, počela su se razvijati i rasti. Od tada je učinjeno mnogo takvih pokusa.

Kad majka grli dijete, energija protječe. To je nevidljiva energija,  a  zovemo  je ljubav i  toplina.  Nešto od  toga s majke

prijeđe na dijete, ali i s djeteta na majku. Zato žena nije nikad tako lijepa kao onda kad postaje majkom. Prije toga joj nešto nedostaje, nije potpuna, krug je prekinut. Kadgod žena postane majka, krug je potpun. U njoj se javlja neka dražest, kao da nešto izlazi iz nekoga nepoznatog izvora. I tako, ne samo da ona hrani dijete, već i dijete hrani svoju majku. Oni su sretni jedno u drugomu.

Ni jedan odnos nije tako blizak. Cak ni ljubavnici nisu tako bliski jer dijete nastaje iz majke, iz njezine krvi, mesa i kostiju. Dijete je produžetak njezina bića. To se nikad poslije ne događa jer nitko vam ne može biti tako blizak. Ljubavnik vam može biti blizak srcu, ali dijete je živjelo u vašem srcu. Devet mjeseci ono je bilo dio majke, bili su organski povezani, bili su jedno. Majčin život bio je njegov život, majčina smrt, bila bi i njegova smrt. Čak i poslije se to događa: postoji prijenos energije, komunikacija energije.

Dijete  od  početka  ostaje  povezano  s idejom  o  hrani i ljubavi. To postaje gotovo kao dva aspekta istoga novčića. Objekt njegove hrane i ljubavi je isti. Ne samo majka, već njezine grudi naročito. Dijete dobiva hranu s grudi, kao i toplinu i osjećaj  ljubavi.

Postoji razlika: kad majka voli dijete, njezine grudi imaju drukčiji osjećaj i vibraciju. Majka uživa hraniti dijete na grudima, to stimulira njezinu seksualnost. Ako majka doista voli dijete, to postaje gotovo radost slična orgazmu. Njezine su grudi vrlo osjetljive, one su najerotičnije zone njezina tijela. Ona počinje blistati, a dijete to osjeća, postaje svjesno fenomena da majka

uživa. Ona ga ne samo hrani, već i uživa u tomu.

A kad majka daje grudi samo iz potrebe, tada su one hladne, u njima nema topline. Majka je bezvoljna, žuri joj se. Ona želi povući grudi što prije. A dijete to osjeća. Tako postaje očito da je majka hladna, da nema ljubavi ni topline, da zapravo nije majka. Dijete se čini kao da nije željeno i ono to osjeća.

Dijete osjeća da je željeno samo onda kad majka uživa hraniti ga na grudima, kad to postaje gotovo ljubavni odnos, odnos gotovo sličan orgazmu. Samo tada dijete osjeća ljubav majke koju i ona treba. A kad vas majka treba, potrebni ste i životu jer majka je cijeli djetetov život. Ono zna za postojanje kroz majku. Ono što misli o majci, mislit će i o svijetu.

Dijete kojega majka nije voljela, osjećat će se strancem u životu, osjećat će se kao samac, neće moći vjerovati ni majci, kako onda da vjeruje nekomu drugom? Povjerenje je nemoguće. Ono sumnja, sumnjičavo je,  neprestano  je  na  oprezu,  boji se, uplašeno je. Svuda nalazi neprijatelje, suparnike. Svakog trenutka se boji da će biti razoreno, uništeno. Svijet mu uopće ne izgleda kao dom.

Ako je majka sretna i uživa hraniti dijete, dijete nikad ne jede previše jer ono vjeruje, zna da je majka uvijek tu. Kadgod je gladno, njegove će potrebe biti zadovoljene. Zato nikad ne jede previše. Voljeno dijete ostaje zdravo, ono nije ni mršavo ni debelo, već održava pravu ravnotežu.

Samo pogledajte malo dijete. Kad god osjeti napetost, stavlja ruku u usta, počinje sisati vlastitu ruku. Zašto se osjeća dobro kad mu je palac u ustima? To rade gotovo sva djeca. Kad

osjete da ne mogu zaspati, stavit će palac u usta i osjetit će se tako smireno da će zaspati. Zašto? Palac postaje zamjena za majčine grudi, a hrana opušta. Ne možete zaspati prazna želuca, gladni. Teško je tada zaspati. Kad je želudac pun, postajete pospani, tijelu je potreban odmor. Palac je samo zamjena za grudi, on ne daje mlijeko, on je lažno sredstvo koje daje neku sigurnost.

Kad dijete raste, ako stavlja palac u usta u javnosti, mislit ćete da je lud. Zato uzima cigaretu. Cigareta nije glupost, ona je svuda prihvaćena. Ona je kao palac, ali je mnogo štetnija od njega. Bolje je da cuclate palac jer ćete pušiti dok ne umrete. Palac nije štetan, on je bolje sredstvo.

U zemljama gdje dojenje rano prestaje, povećava se broj pušača. Stoga se na Zapadu više puši nego na Istoku. Jer nijedna majka na Zapadu nije spremna žrtvovati svoje grudi djetetu. Dojenjem se gubi oblik grudi. Zato  se  na  Zapadu  povećava broj pušača. Puše čak i mala djeca. Mala djeca puše, a majka nije svjesna da je to zato jer ih je ona prestala dojiti. U svim primitivnim zajednicama sedmogodišnje pa čak i osmogodišnje ili devetogodišnje dijete dobivat će hranu dojenjem.  Pušenje neće biti potrebno jer postoji zadovoljstvo u dojenju.  Stoga  se u primitivnim zajednicama muškarci ne zanimaju mnogo za ženske grudi. Ne postoji problem da žene netko napadne zbog grudi. Nitko  ne gleda grudi.

Ako vam je netko deset godina stalno nudio grudi, zasitili biste se, dosadile bi vam, rekli biste; "Prestani s tim!" Ali sva su djeca prerano ostala bez grudi. Zato su sve razvijene zemlje opsjednute grudima. Djeci treba dati grudi dojenjem, inače će postati odani grudima i cijeli će ih život tražiti.

Znanstvenici su eksperimentirali s malom djecom da vide što će ona učiniti ako ih ostave uz hranu. Mislite da će previše jesti. Varate se, ona se neće prejedati. To čine njihovi roditelji koji im stalno govore: "Jedi više, postat ćeš jači. Pokaži malo više živosti, pogledaj se! Jedi malo više!" Majka vam sjedi na grudima i kaže da jedete više, samo malo više. No dijete i ne uspijeva jesti više. Cesto vidite djecu kako plaču. Tijelo im kaže: "Ne! Iziđi i skači, poskakuj, popni se na drveće." Ali vi i dalje hranite dijete. Liječnik kaže da svaka tri sata dijete treba dojiti. Ali dijete to odbija, okreće lice na sve strane. No majka ga želi dojiti jer su prošla tri sata. Prosječnost ne vrijedi za svu djecu. Kad dijete bude gladno, ono će vam to reći. Nema potrebe gledati na sat. Dijete ima svoj vlastiti ugrađeni sat. Ali vi i dalje uništavate taj njegov sat. Svako dijete bit će gladno u različito vrijeme. Jedno će biti gladno nakon četiri sata, jedno nakon tri ili dva. To je veliki problem - pravilo je utvrđeno, ali to je pravilo prosječnosti.

Čuvajte se takvih pravila. Tijelo ima svoj vlastiti unutarnji sat.

Slušajte  tijelo,  slijedite  svoje  tijelo.  Nikad i  ni  na  koji

način ne pokušavajte dominirati tijelom. Tijelo  je  vaš  temelj. Kad ga jednom shvatite, devedeset devet posto vaših problema jednostavno će nestati. Ali vi ne slušate svoje tijelo.

Od ranoga djetinjstva odvraćali su vam pažnju od tijela, micali su vas od tijela. Dijete plače, gladno je. Ali majka

gleda na sat, a ne na dijete. Ako dijete ne dobije hranu sada, vi ste ga odvratili od tijela. Umjesto da mu dajete hranu, vi mu dajete dudu. Sada ga vi varate, dajete mu nešto lažno, plastično, pokušavate mu odvratiti pažnju i uništiti osjetljivost njegova tijela. Mudrosti tijela nije dopušteno da nešto kaže, sad nastupa um.

Dijete se umiri dudom i zaspi. Sada sat kaže da su prošla tri sata i vi ga morate dojiti. Dijete čvrsto spava, njegovo tijelo spava. No vi ga budite. Vi ponovno uništavate njegov bioritam. Polako, polako uništavate cijelo njegovo biće. Dolazi čas kad ono gubi svaki trag svoga tijela. Više ne zna što njegovo tijelo želi — želi li tijelo jesti ili ne, dijete to ne zna. Svime se ne može manipulirati izvana.