Inteligencija

Inteligencija nije nešto što se stječe, ona je prirođena, ugrađena u čovjeka, ona je urođena u sam  život.  Nisu  samo djeca inteligentna, i životinje su inteligentne na jedan svoj način. Drveće je također inteligentno. Naravno, svi oni imaju različite vrste inteligencije jer se njihove potrebe razlikuju. Ali sada je već utvrđena činjenica da je sve što živi na neki način inteligentno. Nema života bez inteligencije. Biti živ i biti inteligentan, to su sinonimi.

Ali čovjek je u dilemi zbog jednostavna razloga — on nije samo inteligentan, on je i svjestan svoje inteligencije. To je nešto jedinstveno samo kod čovjeka, to je  njegova privilegija, njegova isključiva povlastica, njegova veličina, ali  sve  se  to vrlo  lako  može  pretvoriti  u  agoniju.  Čovjek je  svjestan  da  je inteligentan, no ta svijest donosi i probleme. Prvi je problem taj da ona potiče ego.

Ego ne postoji nigdje drugdje osim u ljudskim bićima, ego počinje rasti s razvojem djeteta. Roditelji, škola, koledž, sveučilište — sve to pomaže da se ego učvrsti zbog jednostavna razloga — stoljećima se čovjek morao boriti da preživi i ta je ideja postala kompleks, duboka nesvjesna uvjetovanost, da samo ego može preživjeti u životnim borbama. Život je postao tek borba za preživljavanjem. A znanstvenici su to učinili čak uvjerljivijim sa svojom teorijom preživljavanja onih koji  su  najsposobniji. Zato mi  pomažemo  svakom djetetu  da  ojača  svoj  ego i  onda se  javlja problem.

Kad ego ojača, on počne okruživati inteligenciju poput dubokog omotača tmine. Inteligencija je  svjetlost,  egoizam je tmina. Inteligencija je vrlo  delikatna, ego je vrlo tvrd. Inteligencija je poput cvijeta ruže, egoizam je poput stijene. A ako želite preživjeti, kažu takozvani znalci, morate postati kao stijena, morate biti jaki, neranjivi. Morate postati utvrda, zatvorena utvrda, tako da vas ne mogu napasti izvana. Morate postati neosvojivi.

Ali umjesto toga, vi postajete zatvoreni. Počinjete umirati, bar što se tiče vaše inteligencije jer inteligencija treba otvoreno nebo, vjetar, zrak i sunce kako bi rasla, širila se, cvjetala. Da bi ostala aktivna, potrebna joj je neprestana protočnost. Ako stagnira, polako postaje mrtvi fenomen.

Mi ne dopuštamo djeci da budu inteligentna. Prije svega, ako su inteligentna, bit će ranjiva, postat će  nježna, bit će otvorena utjecajima. Ako su inteligentna, moći će vidjeti mnoge lažne stvari u društvu, državi, crkvi i obrazovnom sustavu. Postat će buntovnici, bit će individualisti, neće biti lako ukrotiti ih. Možete ih zgaziti, ali ne možete ih zarobiti. Možete ih uništiti, ali ne možete ih prisiliti na kompromis.

U jednom smislu inteligencija je vrlo nježna, sliči cvijetu ruže, a s druge strane ima vlastitu snagu. Ali ta snaga je suptilna a ne gruba. Ta snaga je snaga pobune, snaga beskompromisnog ponašanja. Čovjek nije spreman prodati svoju dušu.

Promatrajte malo djecu! Tada me nećete ništa pitati, vidjet ćete kako su inteligentna. Da, ona nisu obrazovana. Želite li da budu obrazovana, nećete misliti da su inteligentna. Postavljate li im pitanja koja ovise o njihovoj in formirano sti, ona neće izgledati inteligentno. Ali pitajte ih prava pitanja koja nemaju nikakve veze s informacijom, pitanja koja zahtijevaju trenutni odgovor, vidjet ćete da su djeca inteligentnija od vas. Naravno, vaš ego neće vam dopustiti da to prihvatite. No ako to ipak učinite, to će vam neobično mnogo pomoći. Pomoći će vama i vašoj djeci jer ako uočite njihovu inteligenciju, moći ćete mnogo naučiti od njih.

Premda društvo uništava vašu inteligenciju, ono je ne može posve uništiti, ono je samo pokriva s mnogim omotačima informacije.

U tome je cijelo djelovanje meditacije: da vas povede

dublje u sebe. To je metoda udubljivanja u vlastito biće sve dok ne dosegnete živu vodu vlastite inteligencije, dok ne otkrijete izvore  vlastite  inteligencije.  Kad  u  sebi  ponovno  otkrijete dijete, samo tada ćete razumjeti što mislim kad uvijek ponovno naglašavam da su djeca doista inteligentna.

Majka je malog Pedra pripremala da pođe na zabavu. Kad je završila sa češljanjem, izvukla je ovratnik njegove košulje i rekla: "Idi sada, sine. Dobro se zabavljaj.. .i ponašaj  se dobro!"

Pedro je odgovorio:"Hajde, majko! Molim te da se odlučiš prije nego  što odem:  da se  zabavljam, ili da  se  dobro ponašam!"

Vidite li u čemu je stvar? Majka je rekla: "Dobro se zabavljaj.. .i ponašaj se dobro." To dvoje ne ide zajedno. A odgovor djeteta je zaista izvanredno vrijedan. Dijete je reklo: "Molim te da se odlučiš prije nego što odem, da se zabavljam ili da se dobro ponašam. Ako mi dopustiš da se zabavljam, ne mogu se dobro ponašati. Želiš li da se dobro ponašam, ne mogu se zabavljati." Dijete jasno vidi kontradikciju koja nije očita majci.

Neki prolaznik pita dječaka: "Sine, molim te, možeš li mi reći koliko je sati?"

Dječak odgovori: "Naravno da mogu. Ali zašto vam to treba? Sat se neprestano mijenja."

Ispred škole postavljen je ovakav znak upozorenja: "Vozi polako.  Nemoj  ubiti  učenika!"

Sljedećeg dana pod tim upozorenjem bilo je dječjim rukopisom nadrljano ovo: "Pričekaj učitelja!"

Mali Pierino vraća se kući sa širokim osmijehom na licu. "Dragi sine, izgledaš vrlo sretan. Škola ti se sviđa, zar ne?" Dječak  odgovara:  "Ne  budi  luda,  mama!  Nemoj  miješati odlazak u školu s dolaskom kući!"

Dok je polako išao u školu, mali se dječak molio: "Dragi Bože, molim Te, nemoj da zakasnim u školu. Molim Te da dođem na vrijeme!"

U tom trenutku, dječak se posklizne na koru banane i nekoliko metara  sklize  se  po  putu.  Zaustavivši  se,  pogleda  uznemiren u nebo i kaže: "Dobro, dragi Bože, nije potrebno da me guraš!"

Mlada učiteljica napiše na ploči: "Cijelo ljeto nisam zabavljala se." Tada upita djecu: "Sto je pogrešno u rečenici i što da učinim kako bih to  popravila?"

Mala Ernie poviče iz zadnje klupe: " Nabavi si dečka!"

Mali dječak ima test kod psihologa.

"Što želiš raditi kad odrasteš?", pita psihijatar.

"Želim postati liječnik, slikar ili perač prozora", odgovori dječak.

Zbunjen, psihijatar upita:  "Ali...  nije mi baš  sve  jasno."

"Zašto ne? Vrlo sam jasan.  Želim gledati gole žene!"

Poslije objeda otac u dnevnoj sobi priča trojici svojih  sinova: "Moj pradjed borio se u ratu protiv Crvene ruže. Moj ujak borio se protiv Kaizera, moj djed borio se u ratu Španjolaca protiv republikanaca. A moj otac borio se u Drugom svjetskom ratu protiv Nijemaca."

Na to najmlađi sin primijeti: "Za Boga miloga! Nešto nije u redu s tom našom porodicom. Ne može ni s kim biti u dobrim odnosima."