Za: Tebe

                           Od: Boga

Primi moj savjet.

 Ja čujem tvoj krik.
Prolama se kroz tamu, prolazi kroz oblake, miješa se sa svjetlošću zvijezda i pronalazi put do mog srca slijedeći sunčane staze.

Boli me krik zeca uhvaćenog u zamku, vrapca koga je majka izbacila iz gnijezda, djeteta koji se bespomoćno praćaka u jezeru, i sina moga koji je prolio krv na križu.

Znaj da i tebe čujem. I budi miran. Budi spokojan.

Donosim ti olakšanje za tvoju tugu, jer poznat mi je njen uzrok... i znam joj lijek.

   Plačeš nad svojim samopoštovanjem, koje je uništio neuspjeh.

   Plačeš nad svojim mogućnostima, koje si zamijenio za sigurnost.

   Plačeš nad svojom individualnošću, koju je pregazila rulja.

   Plačeš nad svojim talentom, koji je protraćen zloupotrebom.

Gledaš sebe s osjećajem stida i užasnut okrećeš glavu od svog odraza u vodi. Tko je to ruglo čovjećanstva koje te gleda bez trunke stida u očima?

Gdje je tvoja uljudnost, ljepota tvog lika, brzina tvojih pokreta, jasnoća tvoga uma, tvoje briljantno izražavanje? Tko je ukrao ta blaga? Znaš li lopova, kao što ga ja poznajem?

Nekada si spuštao glavu na travnati jastuk na livadi svoga oca i, gledajući gore u katedralu od oblaka, znao si da će, s vremenom, sve zlato Babilona biti tvoje.

Nekada si pročitao mnoge knjige i ispisao mnoge tablice, uvjeren da ćeš, bez sumlje, dostići i nadmašiti mudrost Salamona.

Godišnja doba će se smjenjivati i godine će prolaziti, a ti češ suvereno vladati vlastitim Rajskim vrtom.

Sječaš li se tko je usadio u tebe sve te planove i snove, posijao to sjeme nade?

Ne sjećaš se.

Iščezao je iz tvoga sječanja i trenutak kada sam stavio ruku na tvoje nježno čelo, onog časa kada si izašao iz majèine utrobe. I tajna koju sam ti šapnuo u tvoje maleno uho poklanjajući ti svoj blagoslov.

Sječaš li se naše tajne?

Ne sječaš se.

Godine koje su prošle, uništile su tvoje sječanje tako što su ti obuzele um strahom i sumnjom, uznemirenjem, kajanjem i mržnjom, a u obitavalištu tih zvijeri nema mjesta za radosne uspomene.

Ne tuži se više. S tobom sam... a ovaj trenutak je prelomna linija tvog života. Sve što je prošlo, nije ti ništa bliskije od vremena koje si proveo u majčinoj utrobi. Prošlost je mrtva, i neka pripadne mrtvima.

Danas uskrsavaš iz žive smrti.

Danas ću se, kao što je Elijah učinio nad udovičinim sinom nadnijeti nad tobom i ti ćeš ponovo živjeti.

Danas ću, kao i Eliša Šanamitinom sinu, staviti svoja usta na tvoja usta, svoje oči na tvoje oči, svoje ruke na tvoje ruke i tvoje tijelo ponovo će biti toplo.

Danas ću ti, kao Isus na Lazarovom grobu, narediti da izađeš, i ti ćeš izaći iz jame prokletstva i započeti novi život.

Danas je tvoj rođendan. Ovo je novi datum tvoga rođenja. Tvoj je prvi život, baš kao u kazališnoj predstavi, bio samo proba. Ovaj put, zavjesa se diže. Ovaj put, svijet te promatra i čeka da ti aplaudira. Ovaj put nečeš napraviti grešku.

Upali svječice. Podijeli tortu. Sipaj vino. Ti si ponovo rođen.

Kao leptir iz svoje čahure, vinučeš se uvis... poletjet češ onoliko visoko koliko želiš. Ni ose, vilinski konjici, ni insekti ljudskoga roda, neæe ugroziti tvoju misiju i tvoje traganje za istinskim bogatstvima života.

Osjeti moju ruku na svojoj glavi.

Slušaj moju mudrost.

Dopusti da ponovo s tobom podijelim tajnu koju si na rođenju čuo i potom zaboravio.

Ti si moje najveće čudo.

Ti si najveće čudo na svijetu.
To bijahu prve riječi koje si ikada čuo. A tada si zaplakao. Svi zaplaču.
Nisi mi tada povjerovao... i ništa se u godinama koje su prolazile nije promijenilo, što bi pobjedilo tvoju nevjericu. Jer, kako bi ti mogao biti čudo kada si i od najobičnijih stvari pravio promašaje.? Kako da budeš čudo, kada ni za najmanje odgovornosti nisi imao povjerenja u sebe? Kako da budeš čudo, kada si okovan dugovima i budan ležiš na mukama, jer neznaš kako da sutra zaradiš za kruh?
Dosta je bilo. Za prolivenim mlijekom se ne plače. Pa ipak, koliko sam ti proroka, koliko mudraca,koliko pjesnika, umjetnika, kompozitora, koliko znanstvenika i filozofa i ostalih glasnika poslao s porukom o tvojoj božanskoj prirodi, pobožnosti i tajnama dostignuća? Kako si se ophodio prema njima?
Još te volim i sad sam uz tebe, da bi se kroz ove riječi obistinilo predskazanje da će Bog ponovo pružiti ruku da bi po drugi put povratio ostatak svog naroda.
Pružio sam ti ruku.
Ti si ono što mi je ostalo.
Beskorisno je da te pitam: zar nisi znao, zar nisi čuo, zar  ti nije rečeno još na početku; zar nisi shvatio još od postanka Zemlje?
Nisi znao; nisi čuo; nisi shvatio.
Rečeno ti je da si prerušeno božanstvo, bog koji izigrava ludu.
Rečeno ti je da si nešto izuzetno, plemenitog razuma, neograničene umješnosti, brz i izvanredan u obliku i kretanju, kao anđeo u pokretu,  kao sputani bog.
Rečeno ti je da si sol zemlje.
Otkrivena ti je tajna kako se pomiču planine, kako se postiže i nemoguće.
Nikome nisi vjerovao. Spalio si mapu na kojoj je bio put do sreće, odrekao si se traženja duševnog mira, ugasio svijeće duž puta ka slavi, i tada si se spoticao, izgubljen i uplašen, u tami uzaludnosti i samosažaljenja, sve dok nisi pao u pakao koji si sam stvorio.
A onda si plakao, udarao se u grudi i proklinjao zlu sreću koja te je zadesila. Odbijao si da prihvatiš posljedice vlastite uskogrudnosti i lijenosti i tražio si žrtvenog jarca kojeg češ okriviti za svoj neuspjeh. Kako si ga samo brzo pronašao.
Okrivio si mene.
Tvrdio si da su tvoje teškoće, tvoja osrednjost i nedostatak šansi, tvoji promašaji... bili Božja volja.
Hajde da napravimo spisak. Da navedemo sve tvoje teškoće. Jer, kako da tražim od tebe da izgradiš novi život ako nemaš za to alat?
   
Da li si slijep?

Rađa li se i zalazi sunce, a da ti to ne vidiš?
Ne. Ti vidiš.... a stotine milijuna receptora koje sam ti ugradio u oči omogućavaju ti da uživaš u čarobnoj ljepoti lista, snježne pahuljice, jezerca, orla, djeteta, oblaka, zvijezda, ruže, duge... i pogleda punih ljubavi. Upiši jedan blagoslov.

Da li si gluh? 

Može li beba da se smije ili plače, a da je ti ne čuješ?
Ne. Ti čuješ... i dvadeset i četiri tisuće vlakana koje sam ugradio u svako tvoje uho čuju vjetar u granju, plimu koja kvasi stijenje, veličanstvenost opere, pjesmu crvendać,. dječju igru... i riječi "volim te". Upiši još jedan blagoslov.

Da li si nijem.

Da li je pljuvačka jedino što izlazi iz tvojih usta kada pokrećeš usne?
Ne. Ti govoriš... kao nijedno od ostalih mojih stvorenja, a tvoje riječi mogu smiriti ljutite, oraspoložiti utučene, podstaći one koji pokleknu, razvedriti nesretne, ugrijati dušu usamljenih, pohvaliti one koji zaslužuju, ohrabriti poražene, podučiti one koji ne znaju... i reći "volim te". Upiši još jedan blagoslov.

Da li si nepokretan?

Da li tvoje bespomoćno tijelo zauzima prostor?
Ne. Ti se krećeš. Ti nisi drvo, osuđeno na mali komad zemlje, dok vjetrovi i svijet rade s tobom što hoće. Možeš da se protegneš, trčiš, igraš i radiš, jer dao sam ti pet stotina mišića, dvije stotine kostiju i petnaest kilometara živčanih vlakana i sve to sinkronizirao da se pokoravaju tvojim naredbama. Upiši još jedan blagoslov.

Da li si nevoljen i nedostojan ljubavi?

Da li te usamljenost guši i danju i noću?
Ne. Ne više. Jer sada znaš da je ljubav tajna, da je moraš bez razmišljanja pružiti da bi je dobio. Ljubav radi ispunjenja zadovoljstva ili ponosa nije ljubav. Ljubav je poklon koji ne traži uzvraćanje. Sada znaš da je nesebična ljubav  sama sebi nagrada. Čak i neuzvraćena ljubav nije gubitak, jer ona će ti se sama vratiti, i omekšati i pročistiti tvoje srce. Upiši još jedan blagoslov. Upiši ga dva puta.

Da li ti je srce bolesno?

Da li popušta, da li mu je  naporno da te održi na životu?
Ne tvoje je srce snažno. Dotakni grudi i osjeti njegov ritam, pulsiranje, sat za satom, danju i noću, trideset i šest milijuna otkucaja svake godine. Godinu za godinom, bilo da si budan ili spavaš ono pumpa krv kroz više od devedeset tisuća kilometara vena, arterija, cjevčica... više od dva milijuna litara svake godine. Čovjek nikada nije izumio takav stroj. Upiši još jedan blagoslov.

Da li ti je koža bolesna?

Okreću li ljudi glavu od tebe, užasnuti tvojim izgledom?
Ne. Tvoja je koža čista, ona je čudo. Sve što joj je potrebno jesu sapun i ulje, pranje i briga. S vremenom će i najjači čelik izgubiti sjaj i zahrđati, ali tvoja koža neće. Upotreba će pohabati svaki metal ali ne i taj omotač u koji sam te smjestio. Koža se stalno obnavlja. Nove  stanice zamjenjuju stare. Upiši još jedan blagoslov.
 

Da li su ti pluća zagušena?

oriš li se za svaki dah?
Ne. Ona te održavaju i u najgadnijem okruženju, koje si sam stvorio i neprekidno rade da bi provukla kisik  koji daje život, kroz šest milijardi đepova u tkivu, oslobađajući istovremeno tvoje tijelo od otpadnih plinova. Upiši još jedan blagoslov.

Da li ti je krv zatrovana?

Da li je pomiješana sa vodom i gnojem? 
Ne. U tvojoj krvi ima oko dvadeset i dva trilijuna krvnih ćelija, u svakoj od njih su milijuni molekula, a u svakoj molekuli nalazi se atom, koji se okreće više od deset milijuna puta u sekundi. Svake sekunde dva milijuna tvojih krvnih stanica umire, da bi ih zamijenilo dva milijuna novih, u uskrsavanju koje traje neprekidno od tvog prvog rođenja. Tako je uvijek bilo u tvojoj unutrašnjosti a sada će biti i spolja. Upiši još jedan blagoslov.

Da li si malouman?

Nisi u stanju da misliš?
Ne. Tvoj je mozak najsloženija struktura u univerzumu. Ja to znam. Njegovih kilogram i tristo grama prosječne mase sadrži oko trinaest milijardi živčanih stanica, a to je dva i po puta više nego što ima ljudi na Zemlji. Da bih ti pomogao da upamtiš svako opažanje, zvuk, ukus, miris i dešavanje od dana tvog rođenja, ugradio sam u tvoje stanice tisuće milijardi proteinskih molekula. Svi događaji su tu, čekaju samo
 da ih se sjetiš. A da bih pomogao mozgu da kontrolira tvoje tijelo, raspršio sam po njemu milijune receptora za bol, dodir i temperaturu. Zlatne rezerve nijedne nacije nisu tako dobro čuvane kao ti.

Ti si moje najbolje djelo.

U tebi ima dovoljno atomske energije da razori bilo koji od velikih gradova na svijetu... i da ga ponovo sagradi.
Da li si siromašan? Nemaš ni srebra ni zlata?
Ne. Ti si bogat. Upravo smo nabrojali sva blaga koja imaš. Prouči taj spisak. Nabroj ih ponovo. Neka znaš što imaš!
Zašto si izdao samog sebe? Zašto si govorio da su blagodati čovječanstva tebi oduzete?  Zašto si obmanjivao samog sebe govoreći kako si nemoćan da promijeniš život? Zar nemaš obdarenosti, čula, sposobnosti, zadovoljstava, instinkta, osjećaja i ponosa? Zar si bez nade? Zašto se povijaš i kriješ u sjenci, kao poraženi div, čekajući suosjećanje koje će te odnijeti u željeno ništavilo i vlagu pakla?
Toliko mnogo imaš. Preplavljen si blagoslovima.... i tako se nepažljivo odnosiš prema njima, kao dijete iskvareno luksuzom, a davao sam ti ih tako velikodušno i redovno.
Odgovori mi.
Odgovori samom sebi.