Četvrto poglavlje

U siječnju 1978. otišao sam živjeti u Izrael. Prvotno je to trebao biti samo desetodnevni posjet koji se međutim produljio na tri godine.

Radio sam u svjetskom sjedištu bahajske vjere na planini Karmel u Haifi. Boravak na nekim od iznimno svetih mjesta bilo je divno i zanimljivo iskustvo. Osjećao sam prisutnost duhovnih učitelja koji su došli na to malo područje. No istovremeno sam osjećao da je svaki kamen natopljen krvlju i sukobima.

Bio je to vrlo neobičan spoj ekstrema: manifestacija vrlo uzvišenih proroka kao što su Krist, Mojsije, Abraham, Muhamed, BahaVllah i Bab, i istovremeno prisutnost nevjerojatno primitivnog neprijateljstva i fanatizma. S druge strane, proroci su uvijek i dolazili u najmračnijavremena i na najmračnija mjesta.

Dugi niz godina navečer bih odlazio na spavanje i u snu vidio nešto što će se dogoditi sutradan, sljedećeg mjeseca ili u nekom drugom trenutku u budućnosti. Što sam više ulazio u viša stanja svijesti to je bilo intenzivnije.

U zimi 1978. godine živio sam u stanu na planini Karmel koji je gledao na Sredozemno more. Jedne noći usnuo samsan: iznenada sam se našao u prostoru koji je bio definiran, ali nije imao zidove i bio je vrlo svijetao.

Blizu mjesta gdje sam živio nalazili su se posmrtni ostaci jednog od poglavara bahajske vjere po imenu Abdu'1-Baha. Bio je poznat kao vrlo plemenit, mudar i blag čovjek pun ljubavi i vrlo prosvijetljen — savršeni izraz čovjeka.

To se događalo svake noći, četiri ili pet noći za redom. Dakle, evo me tu, s dvadeset i dvije godine. Brak me uopće nije zanimao! No dopustite da kažem nešto o duhovnom vodstvu: ono vam ne koristi ukoliko ga ne prihvatite.

 I tako sam rekao: »Pa, mislim da ću paziti  da primijetim tu osobu.«

Mjesec ili dva kasnije našao sam se u vrtovima gdje je Abdu'1-Baha pokopan, u njegovom svetištu na planini Karmel. Kroz vrata je ušetala Emily. Bio sam oduševljen kada sam vidio da je ona osoba iz mog sna.

 Međutim, ne možete doći potpunom neznancu i reći: »Dobar dan, vidio sam te u snu i trebali bismo se vjenčati!« Upoznali smo se i razgovarali možda sat i pol; bilo je kao da smo se oduvijek poznavali. Ali još joj nisam spomenuo svoj san.

Ona je došla na konvenciju, a to joj je bio posljednji dan tamo. Vidio sam je još jednom, taj put nakratko. Spremali su se zatvoriti vrata tih prekrasnih vrtova i svetišta, a Emily je krenula tamo kako bi malo meditirala.

Rekao sam joj: »Bolje ti je da požuriš jer uskoro zatvaraju. « I tako je otišla. Bilo je to posljednji put da sam je vidio na tom putovanju.

Kasnije sam otišao u hram, molio se i rekao Bogu: »Ako je to doista osoba s kojom želiš da se oženim ona će mi morati pristupiti, bez da joj ja govorim o snu ili pokušavam stupiti s njom u kontakt.«

I, dogodilo se da se Emily išla sastati sa svojom majkom na odmoru u Londonu. Kada je tamo stigla, osjećala je snažan poriv da mi piše, međutim nije znala čak ni moje prezime!

Znala je samo da se zovem Steve. Čovjek s kojim je putovala slučajno je znao moje prezime i tako mi je uspjela poslati pismo, preko sjedišta bahajske vjere u Izraelu.

Emily mi je u pismu napisala kako je uživala u druženju sa mnom, i tako dalje. To je bilo ono što sam čekao. Prvo pismo koje sam joj  napisao bilo je uobičajeno i prijateljsko. U drugom pismu ispričao sam joj cijelu priču o tome kako su nas upoznali i što mi je Abdu'l-

Dopisivali smo se cijele godine. U lipnju 1979. Emily je spakirala sve svoje stvari. Sastali smo se na aerodromu u Seattlu, otišli na Aljasku na desetodnevno udvaranje i potom odlučili, da, vjenčat ćemo se.

U kolovozu 1979. vjenčali smo se na planini Karmel u Izraelu! Ove godine (2006.) slavimo našu dvadeset i sedmu godišnjicu. Dakle, neki brakovi su doista božanski spoj!

Ljudima pričam ovu priču zato što mnogi dobivaju vodstvo a ne prihvaćaju ga jer im se čini da nema smisla. Međutim, ako je vodstvo pravo, ne mora uvijek imati intelektualnog smisla.

Proživjeli smo divne trenutke, imali smo izvrstan brak i četvero djece. Učinili smo sve ono o čemu ćete čitati, a sada je volim više nego ikad! Emily je za vjenčanje izabrala prelijepi svileni sari sa zlatnim nitima.

Ona nije znala što sam ja točno vidio kada nas je Abdu'1-Baha upoznao u stanju lucidnog sna. Kada sam je ugledao, rekao sam: »To je točno to.«

Naša prva kći rođena je na planini Karmel u Izraelu, a kući smo je doveli na našu prvu godišnjicu, pa smo je nazvali Carmel.

Nakon što nam se rodilo prvo dijete vratili smo se u Sjedinjene Države, a ja sam krenuo na medicinski fakultet. Upisao sam hitnu medicinu jer sam je smatrao ne samo velikim izazovom nego i područjem na kojem ću moći primijeniti znanost i tehnologiju suvremene medicine u njezinom najvišem obliku.

U tom sam se razdoblju bavio i vođenjem tečajeva meditacije i holističkog zdravlja. Osnovali smo Institut Shamballa i održavali programe holističkog zdravlja i iscjeljivanja.

Tijekom godina podizao sam zajedno s Emily naše četvero djece, biopročelnik hitne medicine i radio na odjelu hitne službe. Bio sam osnivač CSETI-a i Projekta razotkrivanje. Život je bio pravi urnebes!