Upisao:

cyberbaka

22. veljače 2024.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

1100

PUTA

OD 14.01.2018.

AMBICIJA I OBRVE, AMULETI, ANEMONE (SASE), ANIMIZAM, ANIS, ARIŠ...

Vezani članci

Dakle, svako vrijeme ima svoje praznovjerice…

AMBICIJU su navodno otkrivale zavinute obrve.

OBRVE

Za liječenje različitih bolestiupotrebljavale su se dlake iz desne obrve i vranina krv. Tri dlake iz obrve voljene koje se nose u amuletu navodno garantiraju njezinu vjernost. Ako se dlaka iz obrve zalijepila za kaput nekog drugog čovjeka, smatralo se da ga je vlasnik obrve začarao.Osloboditi se mogao samo ako spali dlaku iz obrve. Začaranim se smatraloi dijete čije bi obrve, kad ih se obliže, imale slan okus. U tom je slučaju dječje obrve trebalo oprati posvećenom vodom. Opće je mišljenje bilo da će se čovjek ili žena toliko puta oženiti/udati koliko ima bora među stisnutim obrvama. Tamna poprečna žila među obrvama ukazivala je navodno na skoru smrt. Na temelju obrva stvarali su se zaključci o čovjekovom karakteru ( —> Seksi):

Jake, čekinjaste

Duge

Rijetke,

tanke

Iznutra prema dolje

Iznutra prema gore

Srasle: misaoni ljudi koji su skloni melankoliji, oholi i bezobzirni, popustljivi i mekani, nepromišljeni i nerazumni, ambiciozni i ponosn, izatvoreni, zlovoljni, skloni ljubomori, često sa —> zlim pogledom.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller

Naslov izvornika

Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH,
München
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

Što oblik obrva govori o vašem karakteru?

Vjerovali ili ne, oblik vaših obrva puno više govori o osobnosti i podsvjesno šalje poruku drugoj strani. Sudeći prema riječima, kozmetičke stručnjakinje Jean Haner, obrve oslikavaju naše samopouzdanje, organizacijske sposobnosti, motivaciju, kao i način na koji donosimo odluke…

Kratke obrve
One su tipičan znak da imate veze sa osobom koja se ne uzrujava puno. Ljudi koji imaju kratke obrve, nisu zainteresirani nositi se s problemima svojih prijatelja.

Dugačke obrve
Suprotno tome, ljudi s dugačkim obrvama, puno bolje se nose sa stresom i imaju više prijatelja koje će uvijek saslušati i pokušati riješiti njihove probleme. Obično su dobri radnici, koji se mogu nositi s velikim projektima i natjecateljski su raspoloženi.

Tanki lukovi
Prirodno tanke ili rijetke obrve simboliziraju ljude koji sumnjaju u sebe, nesigurni su i vjeruju više drugim ljudima, nego sami sebi. Oni su oprezniji, i zato sve drže pod kontrolom u životu.

Prirodno pune obrve
Debele obrve označavaju nekoga tko je aktivan. To su prirodno sampouzdane osobe, koje glavu drže čvrsto na ramenima i brzo shvaćaju što se oko njih događa. Nekada se lako uzrujaju, ako ih netko koči u ostvarivanju želja.

Obrve s visokim lukom
Obrve koje su postavljene visoko iznad očiju i vrlo su zaobljene, opisuju osobu koja nije baš pristupačna, više se drži na distanci, jer je malo osjetljiva. Takvim osobama treba malo više prostora i vremena kako bi se uklopile. Nazivaju se i perfekcionistima i imaju odličan ukus.

Niski lukovi
Obrve koje su postavljene bliže očima, obično pokazuju da je u pitanju vedra i komunikativna osoba, te da se drži svojih obećanja. Štoviše, postoji i nadimak za ovakve obrve – „trenerske obrve“, jer ovi ljudi ostaju uz vas, sve dok ne ostvarite svoj cilj.

Okruglaste obrve
Obrve koje imaju polukružni luk, obično znače kako je u pitanju izuzetno ljubazna osoba, koja misli na tuđe potrebe. One su obično taktične u svojoj komunikaciji, uvijek gledaju kako izvući najbolje iz svake priče i vole biti u vezi.

Ravne obrve
Obrve koje izgledaju kao ravna linija, pokazuju da ova osoba logično razmišlja, kada je u pitanju donošenje odluka. To su mislioci koji cijene logiku i nisu previše emotivni.

Špicaste obrve
Obrve koje imaju malo špicastiji luk, predstavljaju osobe koje vole zabavu, brzo misle, brzo pričaju, donose brze odluke i potrebna im je stimulacija. Ove osobe su spontane i imaju odličan smisao za humor.

Skoro počupane obrve
Budući da naše obrve oslikavaju samopouzdanje, ukoliko netko počupa svoje, stvarno može smanjiti nivo samopouzdanja, kao i mogućnosti donošenja odluka. Pretanke obrve, privlačit će ljude, koji će misliti kako vas mogu gaziti, budući da vam je samopouzdanje na najnižem mogućem nivou.

http://www.ljepotaizdravlje.hr/lepota/
lz_lice/beauty/sto-oblik-obrva-govori-o-vasem-karakteru

Vojska kozmetičara, vizažista i cijela industrija ljepote se trude pomoći ženama da oblikujete savršene obrve, a sve češće i muškarcima…

Smislili su psihološke igre i testove, kako bi vas naveli da „naručite“ savršene obrve, jer on govore o vašem karakteru…

Dakle, svako vrijeme ima svoje praznovjerice…

AMULETI su slično kao —> talismani - služili da odbiju nevolju i demone ili donesu sreću i snagu. To su obično bili predmeti koji su se mogli lako nositi na tijelu, često na lančićima oko vrata ili ručnog zgloba, kao npr. drago kamenje, kovani novac, dijelovi korijena, ali i životinjske oči i dlaka u malim kutijicama, luk, kesten, itd. —> Obrve,—> Očne bolesti, —> Valerijana, —> Lopovi, —> Munja, —> Urokljive oči. Crkva je u više navrata zabranjivala pravljenje i nošenje amuleta. /—> Pogovor, str. 214/

Antički amuleti iz Jugoslavije kojima su se pripisi vala apotropejska svojstva.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller
Naslov izvornika
Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH,
München
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

E sada, crkva zabranjuje svima sve gdje ona može zaraditi, jer trgovina sakralnim predmetima (kipići, sličice, medaljice, križevi, relikvije, svijeće, posvećeni namjenski i ukrasni predmeti itd...), sve se to razvilo u pravu sakralnu industriju...

Duhovni turizam, proštenja, hodočašća i karizmatična okupljanja su nezamisliva bez takvih predmeta...

A zapisano je...

U knjizi Izlaska 20:4-6 stoji zapisano:

”Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se, niti im služi, jer ja Jahve Bog tvoj Bog sam ljubomoran, kažnjavam grijeh otaca onih koji me mrze na potomcima do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.”

U izvornom hebrejskom tekstu stoji: Ti nećeš praviti lika ni obličja ….

"Talisman je svaki predmet, sveti ili profani, sa ili bez odgovarajućih upisanih simbola, nenapunjen ili posvećen pomoću prikladne ritualne magije ili meditacije. Između ostalog, on vrši i autosugestivno dejstvo na nosioca. On je napravljen da bi služio nekoj posebnoj nameni, da donese sreću u nekoj oblasti života, ili da bi se postigao neki specijalno navedeni cilj. Amajlija se u stvari ne razlikuje od talismana, sem što se ona pre nosi kao zaštita od bolesti, slabosti, nesreće ili crne magije. Zbog svrhe ovog priručnika, reč talisman će biti pretpostavljeni termin. Uzgred, trebalo bi naglasiti da ja nemam neki opšti prigovor teoriji sugestije sve dok se jasno shvata da sugestija ne može usaditi u psihu, ili prizvati iz nje nešto što već nije u njoj. Sugestija je evokativna samo za one psiho-spiritualne činioce koji su urođeni." (Izrael Regardije - Kako Napraviti i Koristiti Talismane)

Znamo skoro sve o energijama, energiziranju ili posvećivanju običnih ili posebno napravljenih predmeta koji onda u sebi imaju i posebne moći...

Na vama je da odlučite koji i kakav amulet ćete izabrati...

Izvor djelovanja takvih predmeta je isti onaj Veliki Duhovni Izvor iz kojeg smo i sami došli i iz kojeg crpimo snagu kadgod malaksamo...

Imate slobodnu volju i smijete izabrati...

Hoće li to biti škapular ili amulet koji će neki znalac napraviti baš za vas, izbor je vaš...

ANEMONE ili SASE

Poljska ljubičica (1): još od antičkoga doba cijenjena su njezina ljekovita svojstva. Pitoma ljubičica (2). Anemona ili sasa (3) stara je ljekovita biljka. Kokotić ili grančica (4) štiti od očnih bolesti.Zimzelen (5) imao je veliku moć protiv svih čarolija.

Slično kao i kod ostalog cvijeća, smatralo se da se, ako se pojede prve tri nađene anemone, može sačuvati zdravlje do kraja tegodine.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller
Naslov izvornika
Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH,
München
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

LJUBIČICA POLJSKA
Viola tricolor

Drugi nazivi: dan i noć, zbornice, poljska ljubica, udovice od zbora,mačuhica.

Dan i noć je sitna jednogodišnja zeljasta biljka, visoka do 40 cm. Stabljika je uglasta, prosta ili razgranata. Listovi su širi nego duži, po obodu zupčasti.Donji su srcoliki, a gornji duguljasti.
Cvjetovi su pojedinačni na dugim peteljkama, trobojni (ljubičasti, žuti i bijeli). Cvjeta od proljeća do ljeta.

Raste po napuštenim planinskim njivama,po usjevima, suhim i kamenitim mjestima.
Kod nas raste mnogo podvrsta ove vrlo rasprostranjene biljke.

Za lijek se upotrebljava samo divlja, poljska podvrsta, čiji su cvjetovi sitni do14 mm dugački, žuti, bijelo žučkasti sa jačim ili slabijim ljubičastim prijelivom.

Koristi se i izuzetno je cijenjena kod liječenja raznih kožnih bolesti ,ekcema, svraba,krasta,vlažnih kožnih osipa,skrofuloznih oboljenja kože,bubuljica,gnojnih mjehurova,svrbeža itd.
Upotrijebljava se i za liječenje reumatizma, uloga, običnog i velikog kašlja, za jače izlučivanje mokraće i znoja,protiv zakrečenja krvnih sudova i drugih bolesti krvi.
Također se koristi i za liječenje oboljenja mokraćnih puteva, noćnog mokrenja,pijeska u bubrezima i mokraći i za druga oboljenja bubrega,bolesti živaca te iscrpljenosti i histerije i grčeva kod djece.
Od nadzemnog dijela biljke spremaju se čajevi ali se koristi i u drugim oblicima.

http://lijecenje-biljem.blogspot.com/2012/10/ljubicica-poljska-viola-tricolor.html

Ljubičica – jestiva i ljekovita

Ljubičica (lat. Viola odorata) je otporna trajnica iz obitelji Violaceae, porijeklom iz Europe i Azije. Ljubičica je jedan od vijesnika proljeća, počinje cvasti već krajem veljače, a uglavnom cvate do kraja travnja. Osim prekrasnog izgleda, ljubičica je prepoznatljiva po mirisu. Miris ljubičice je doista nešto posebno i nezaboravno.

Ljubičica ima dugu povijest kao ljekovita biljka. Najviše se koristi u lječenju raka, kašlja i kod probavnih poremećaja. Sadrži salicilnu kiselinu koja je sastavni dio aspirina, a radi čega je učinkovita u lječenju glavobolje, migrene i nesanice. Ima antibakterijsko djelovanje, a koristi se i kod kožnih upala, oteklina, djeluje protiv bolova i kao sedativ.

Prema Sebastianu Kneippu, čaj od ljubičica je izvrsno sredstvo protiv kašlja, hripavca, nakupljanja sluzi, astme, bronhitisa i upale pluća. Čaj navodno pomaže i kod proširenih vena. Mast od ljubičica je melem za rane, preporuča se kod neurodermatitisa, opeklina i tjemenca kod dojenčadi kao i kod uklanjanja ožiljaka. Preporuča se protiv upale dojki, ali i protiv raka dojke i protiv metastaza nakon operacije raka dojke.

Ljubičice se prvenstveno uzgajaju kao ukrasno cvijeće, ali one su i jestive i ljekovite. U mom kraju postoji staro narodno vjerovanje da prvu ljubičicu koju pronađete na proljeće trebate pojesti i zaželjeti želju, te da će vam to donjeti sreću cijele godine. Jestivi su mladi listovi, cvjetni pupoljci i cvjetovi, i svi se bez problema mogu jesti sirovi. Mogu se brati tokom kraja zime i proljeća, kada su mladi i ukusni, i od njih se mogu pripremiti odlične proljetne salate. Također, koriste se i za ukrašavanje salata i deserta.

MJEŠANA SALATA OD LJUBIČICE I SAMONIKLOG PROLJETNOG BILJA

listovi i cvjetovi ljubičice

listovi poljske kiselice

listovi/izdanci mišjakinje (lat. Stellaria media)

listovi jestive lobode (lat. Atriplex hortensis)

i drugo samoniklo jestivo bilje po želji

maslinovo, bućino ili neko drugo ulje po želji

limunov sok ili ocat

sol i papar po želji

Listove i cvjetove oprati, usitniti, pomiješati s uljem, limunovim sokom i začinima, te svježe odmah poslužiti. Salatu ukrasite cvjetovima ljubičice

Više o ljubičici možete pročitati ovdje:

http://www.biovrt.com/article/Ljubicica-Viola-odorata.html
http://www.sirovahrana.hr/clanak/l
jubicica_jestiva_i_ljekovita-886

LJEKOVITO BILJE :Šumarica (Anemone hepatica)

ŠUMARICA
Anemone hepatica

Šumarica je višegodišnja zeljasta biljka koja uzrasta do 15-ak cm visine. Listovi su joj glatki i debeli,sjajni i crvenkasti na naličju.
Razdijeljeni su na tri režnja i postavljeni su na dugoj peteljci koja izbija iz rizoma.
Cvjeta u aprilu i maju pojedinačnim, modrim,rijetko ljubičastim ili bijelim cvijetovima postavljenim na tankim peteljkama.

Biljka sadrži tanin, saponin, anemonol,glikozid hepatrilobin te mineralne soli.

Raste po rubovima šuma i sjenovitim livadama.

U narodnoj medicini koristi se cijela biljka koja se bere u doba cvjetanja.

Svježe zgnječeno lišće stavlja se na rane i otvorene čireve.
Koristi se za zaustavljanje krvarenja i čišćenje krvi.
Sjeme pomaže kod izbacivanja pijeska i kamena iz bubrega ali se u istu svrhu može koristiti i prah od suhih listova pomiješan sa pivom ili vinom.

Potrebna je opreznost kod unutrašnje upotrebe jer u nesrazmjernim količinama može izazvati neželjena dejstva.

http://lijecenje-biljem.blogspot.com/2012/10/sumarica-anemone-hepatica.HTML

Kokotić

Kokotić se dijeli u 3 skupine:

- Delphinium elatum – visoke stapke s gustim cvijetovima

- Delphinium belladona – nježniji, rahlo građeni metličasti cvijetovi

- Delphinium pacifik – jako visoke cvijetne stapke, veliki, puni cvijetovi

Latinski naziv delphinium znači delfin, a to je radi izgleda pupoljka cvijeta.

Svi kokotići sadrže alkaloid delphinine i radi toga su otrovne biljke, najviše otrova imaju mladi izdanci. Ako se pojedu uzrokuju povraćanje, a u većim količinama smrt. Svejedno, unatoč otrovnosti imaju i ljekovitu stranu – male količine su se koristile kao sredstvo za čišćenje organizma, lijek za očne bolesti, protiv astme i vodene bolesti, a navodno pomaže i kod nametnika u kosi – gnjida i ušiju. Svejedno – oprezno s ovom biljkom, radije ju uzgajajte samo za ukras, ostale moguće primjene radije zaboravite, jer je – ponavljam – jako otrovna biljka.

Kokotić se jako jednostavno i lako uzgaja iz sjemena – ako se dovoljno rano sije, cvijeta već iste godine na jesen. Preporučam ga sijati u 3. mjesecu u hladno klijalište ili teglice na prozorskoj dasci, kasnije rasaditi na otvoreno, kad prestane opasnost od mrazeva. Može narasti prilično velika biljka i trebalo bi ga saditi s malo većim razmakom između biljaka, ja sam svoje male kokotiće posadila pregusto prošle godine, tako da ću ih ovo proljeće morati rasađivati.

Kokotić napreduje jako brzo, ali ako imate probleme s puževima budite pri oprezu, jer vam mogu uništiti mladice. Ovdje imate više o mjerama protiv puževa:

http://biovrt.com/2009/11/19/puzevi/

Kokotić po vrućim ljetnim mjesecima treba redovito zalijevanje, inače vrlo lako može oboljeti od pepelnice. Voli dobro drenirano tlo bogato humusom i mnogo hranjiva ali s manjim udjelom dušika – to je preduvjet za obilnu cvatnju. I ne zaboravite – obavezno ga sadite na sunčane gredice, kokotić ne podnosi sjenu.

Višegodišnji kokotić može cvasti dvaput na godinu. Počinje cvasti u kasno proljeće/rano ljeto, te se nakon te prve cvatnje podreže na 10-20 cm od tla – tada cvate još jednom u jesen. U doba cvatnje privlači pčele, bumbare i leptire.

Najpoznatiji su kokotići u svim nijansama plave boje, ali postoje i u bijeloj, ljubičastoj i ružičastoj boji, uz razne kombinacije crne i bijele unutrašnjosti cvijeta.

Ako želite skupiti sjeme s kokotića, tad ostavite cvjetnu stapku na biljci, nemojte ju podrezati – na mjestu cvijetova nastaju zelene čahure koje se postopno suše kako sijeme dozrijeva – kad je sjeme zrelo one se otvaraju i tad možete skupiti sjeme. I nemojte zaboraviti – biljke se međusobno oprašuju, pa kako želite sa potomci iz sjemenja budu čim sličniji matičnim biljkama, tad nemojte saditi različite vrste kokotića zajedno, nego na većoj udaljenosti.

Kokotić se uspješno može i razmnožiti podijelom odrasle biljke – tako uzgojena biljka ima iste karakteristike kao i matična biljka.

Kokotić je prekrasna i otporna trajnica, jedna je od biljaka koje prve počinju s rastom na gredicama tik nakon zime, a u doba cvatnje jedna od najimpresivnijih pojava u vrtu. Kako rubne gredice postoje u svakom vrtu:)), evo vam idealne biljke za te gredice:)

http://www.biovrt.com/article/Kokotic-Delphinium.html

ZIMZELEN
Vinca minor

(mala zimzelen, mirte)

Trajna, do 20 cm visoka biljka, trajno zelenih, nasuprotnih, jajoliko kopljastih, sjajnih i kožnatih listova.

Cvjeta od aprila do juna svijetlo modrim ili ljubičastim cvjetovima postavljenim na visokim stabljikama.

Raste uz puteve, rubove šuma, po živicama, zaklonima, kamenjarima te parkovima i vrtovima kao ukrasno bilje.

Gorkog i oporog je ukusa a sadrži vincamin i slične alkaloide, heterozid, vincozid, uričnu kiselinu, fitosterol, tanin, pektin, vitamina C, gorke tvari i mineralne soli.

Sabire se u cijelom periodu cvatnje.

Čaj od lišća koristi se u liječenju plućnih bolesti,kod krvarenja iz nosa, pluća, debelog crijeva i hemoroida, protiv katara i proširenja želuca, za obnovu sluznice i reguliranja menstruacije.
Gorke i opore materije biljke kao tonik načinjen od lišća potopljenog u vinu 10-tak dana, smanjuju visok nivo šećera u krvi.
Isto tako u liječenju dijabetesa koristi se prah od suhog lišća ove biljke.

http://aloavera.blogger.ba/arhiva/2011/04/29/2747949

Ovim izborom tekstova o navedenim biljkama, samo sam htjela pokazati kako je neodgovorno od Hillera bilo samo tako strpati te biljke i njihovo korištenje u praznovjerje…

Praznovjerja o njihovoj primjeni vjerojatno ima, ali sigurno ne toliko da se minorizira korist tih biljaka…

ANIMIZAM

Animizam, koj je srodan fetišizmu, ne javlja se samo u vjerovanjuprijašnjih ili primitivnih ljudi: mnogi današnji vozači automobila dajusvom vozilu ime od milja i time pokazuju moderni animizam. Istupojavu nalazimo i kod vlasnika pasa i mačaka. Praznovjerje uskopovezano s prirodom pruža mnoštvo analogija i paralela. Možda jenajbliži primjer mjesec koji raste ili se smanjuje kao simbol rasta i bogatstva koje se povećava ili smanjuje. Simbolično značenje ima i uputaza ispravno guljenje jabuke da bi se pomoglo kod —> zatvora. U optjecajusu bile i analogije koje su upućivale na budućnost, kao npr. u vezi s bračnim krevetom, dječjom velikodušnošću, operacijama i mnogimdrugim okolnostima.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller
Naslov izvornika
Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH,
München
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

ANIMIZAM

Animizam je zapravo biološka filozofija. Po njoj je Duša načelo postojanja, zdravlja i mišljenja u svakom živom biću. Sve oko nas je oduhovljeno, živo i posjeduje svijest (panpsihizam). Ovu teoriju su zastupali Paracelsus, Fludd i J. B. Helmont. Animizam je i zrak ispunjen dušama.

(Pierre Riffard – Ezoterijski riječnik)

ANIMIZAM

Animizam uvjerenje da duhovi nastanjuju neke ili sve slojeve prirodnih predmeta ili pojava. Uvjerenje da nematerijalna sila animira svemir. (Od) doktrina koja životinjskog svijeta je proizvedeno nematerijalnog duha.

(Stav aktualne psihologije)

ANIMIZAM

Animizam je jedno od prvih vjerovanja rašireno među plemenskim narodima. Smatra se primitivnim jer nema obreda, svetih knjiga, spisa ni osnivača. Animisti vjeruju u duhove, tj. da sve što postoji ima dušu (npr. drvo, stol...).

Animizam ne priznaje razdvajanje duše i tijela, duha i tvari. Zbog toga je njegova osnova vjerovanje da ljudske duše postoje u životinjama, biljkama i ostalim materijalnim objektima i da do nekog stepena utječu na samo njihovo postojanje. Također pretpostavljaju da sjedinjenje duha i tvari utječe na svakodnevni život.^[1]

Na samom začetku animizma vjerovalo se da su duše jako slične ljudima, a tek kasnije, razvitkom neanimističkih religija, duše su izgubile svje materijalne karakteristike i postale spirtualne. Britanski antropolog Edward Burnett Tylor u djelu Primitivne kulture (1871) tvrdi da je ovaj vid religije prvi oblik religije na svijetu.^[2] Taylor je u ovoj knjizi prvi upotrijebio riječ animizam za "vjerovanje u duhove" (tj. mistične, natprirodne, neempirijske ili izmišljene pojmove).

Animizam u filozofiji

Pojam animizam odnosi se na različite filozofske sisteme. Koristi se za opisivanje Aristotelovog stava prema odnosu duše i tijela. Osim toga, Leibnizovo djelo Monadologija također se smatra animističkim. Ovaj pojam najčešće se veže za vitalizam, stav povezan sa Georgom Ernestom Stahlom i Francisqueom Bouillierom, koji smatraju da je život, ili život i mišljenje, osnovni princip razvoja čovjeka i društva i da u osnovi svega nisu samo mehanički procesi nego i sila koja utječe na pravac, ali ne i na veličinu energije. Jedan potpuno drugačiji sistem ideja, također nazvan animizam, koji su zastupali Platon, Schelling i ostali, jeste vjerovanje u dušu svijeta.

Animizam u današnjem svijetu

Danas se značajan broj animista može naći u zemljama poput Zambije, Bangladeša, Indije, Indonezije, Japana, Perua, Filipina, Kanade, Rusije, Švedske, Tajlanda, SAD-a.

Moderni neopagani ponekad sami sebe nazivaju animistima želeći tako istaći da poštuju raznolikost živih bića i duhova s kojima ljudi dijele svijet i svemir. Mnogi od njih vjeruju da priroda i mjesta imaju svoj duh, koji ponekad može biti veoma snažan. Pored toga, neki vikanci upotrebljavaju pojam animist da označe da se Majka Božica i Svemogući Bog zapravo sastoje od svega što postoji. Međutim, ovaj vid panteizma razlikuje se od animizma jer poštuje ljude i objekte samo zato što u sebi nose božansko. Animisti poštuju bića zbog samih sebe - zbog toga što su ljudi ili što imaju dušu.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Animizam

Animizam

Animizam predstavlja verovanje da i nezive stvari poseduju mentalne procese slicne onima koji se odigravaju u ljudskom bicu.

Izraz je nastao krajem proslog veka u okviru antropoloskih proucavanja primitivnih plemena, opisuje primitivnu svest koja pretpostavlja da fizikalisticke stvari i sile imaju um i dusu i da kroz njih deluju bogovi dobra i zla.

Kasnije je izraz animizam presao u deciju i razvojnu psihologiju.

Na ranom predskolskom uzrastu, dete je uvereno da ga mesec prati pri dolasku kuci ili da mu je vetar skinuo kapu iz ciste pakosti.

http://www.psihoterapija.rs/Recnik.aspx?rec=Animizam

Sklona sam mišljenju da animizam danas ima renesansu kroz pangeizam i razne druge nove pokrete pod kišobranom new agea....

ANIS

Anis je navodno budio spolnu želju.—> Afrodizijaci.

ARIŠ

Vjerovalo se da crvenkasto drvo ariša štiti od vatre i udarca munje, a kod guše se preporučivalo da se noću, za mladog mjeseca, uokolo obgrize kora mladog ariša. Ako drvo ugine, nestat će i guša. Kao sredstvo za pobačaj, iglice ariša su se kuhale u vodi u kojoj je prethodno namočen brus, pa se ta tekućina pila.

Ariš je jedino četinjarsko drvo u Evropi koje zimi gubi lišće. Na slici pod br. 6: Ariš, drvo, grančica i šiška.

Sve o Praznovjerju - Helmut Hiller
Naslov izvornika
Helmut Hiller Lexikon des Aberglaubens
© 1986 Süddeutscher Verlag GmbH,
München
Digitalizacija knjige: Equilibrium ® 2007

Anis – začin i lijek

Anis je jednogodišnja biljka štitarka, porijeklom iz Egipta. Biljka anisa raste od 30-60 cm u visinu te isto toliko korijenom u dubinu. Donji listovi anisa su najveći, plosnati, okruglasti te se smanjuju prema vrhu biljke gdje su usko naslagani mali šiljati listići.

Cvat anisa čine maleni bijeli cvjetovi koji cvatu od svibnja do kolovoza, a plod se sakuplja od kolovoza do listopada. Anis sadrži veliku količinu eteričnih ulja te zbog toga ima intenzivan, ali ugodan miris, koji brzo hlapi pa se preporuča čuvati ga u manjim količinama.

Zbog svog izraženog i slatkastog okusa anis se rado koristi za izradu kolača, kruha, džemova i kompota, umaka, salata te bilo kojeg jela gdje je poželjan njegov intenzivan i fin okus. U kombinaciji sa drugim začinima njegov okus prevladava, a vrlo često se koristi samljeven u prah.

Anis – biljka tradicije

Tradicionalno ova se biljka koristi u mnogim zemljama svijeta i zastupljena je upravo zbog svog nezamjenjivog okusa i mirisa te iznimno pozitivnih učinka na ljudsko tijelo.

Anis se koristi u pripremi hrane, sokova, čaja i alkoholnih pića. Širom svijeta poznat je turski „raki“ koji se izrađuje upravo od anisa, indijska prepoznatljiva kuhinja takva je upravo po okusima dobivenim korištenjem anisa i currya, Makedonci od anisa rade specifičnu rakiju zvanu „mastika“, a Grci svoje nacionalno piće zvano „ouzo“.

Sastav anisa

Sjemenke anisa sadrže eterično ulje koje djeluje kao diuretik, antiseptik, antispazmatik, karminativ i stimulans; masna ulja, anetol koji se preporuča izbjegavati u slučaju dermatitisa ili bilo koje iritacije kože; aldehid, anis kiseline, anis keton i anis etanol.

Ljekovito djelovanje anisa

dezinficira sluznicu usta i desni
omekšava sluz u bronhijima i olakšava iskašljavanje
djeluje protiv bronhitisa, astme, gripe, viroza i raznog kašlja
koristi se u liječenju sinusa kao inhalat
potiče pravilan rad žuči
pomaže kod želučanih bolova i poremećaja; kod povraćanja i mučnina
pomaže kod proljeva u problema sa crijevima
protiv vjetrova i nadutosti
pomaže rad bubrega i urinarnog trakta
koristi se u liječenju hepatitisa i ciroze jetre
regulira menstrualni ciklus te pomaže protiv menstrualnih bolova
u novije vrijeme koristi se pri liječenju raka prostate
djeluje smirujuće
djeluje protiv nesanice
stimulativno djeluje na nervni sustav
povećava broj leukocita u krvi

Pripravci od anisa Čaj od anisa

Čajnu žličicu anisova sjemena preliti sa 2,5 dl kipuće vode te poklopiti i ostaviti na 15 minuta, a zatim procijediti. Čaj se uzima po jedna šalica ujutro, poslijepodne i navečer poslije obroka. Čaj se pije dok je još topao i u gutljajima, nikako odjednom, te najbolje nezaslađen. Anisov čaj izvanredan je za sve želučano – crijevne probleme te probleme sa dišnim putevima.

Anis na mlijeku

Kao i kadulja, anis se priprema na mlijeku za ublažavanje kašlja i izbacivanje sluzi. Potrebno je jednu žličicu mljevenog anisa kratko kuhati u 2,5 dl mlijeka, ne dulje od 7-8 minuta. U mlijeko se može dodati i žlica listova kadulje ili zasladiti žličicom meda od kadulje. Pripravak se pije ujutro, poslijepodne te navečer prije obroka.

Tinktura od anisa

U tamniju staklenku staviti sjeme anisa te preliti sa 60% medicinskim alkoholom u omjeru 1:5, te zatvoreno spremiti na tamno i toplo mjesto 10-12 dana. Pripravak se ne miješa već se cijela staklenka zavrti kako bi se sjemenke digle sa dna. Tinktura se uzima jednom dnevno po 20 kapi, djeluje protiv kašlja i za omekšavanje sluzi u plućima te protiv nadutosti i pritiska u crijevima.

Anisov pripravak za probavni trakt

40 g mljevenog anisovog sjemena,
30 g mljevenog džumbira,
30 g mljevenog sjemena komorača,
30 g stolisnika u prahu,
20 g praška limunove korice,
3 žlice meda od kadulje
8 dl vode

Izmiješati sve gore navedeno bilje sa medom i vodom u tamnoj staklenci te zatvoriti. Ostaviti na toplom i tamnom mjestu 40 dana. Jedna žličica pripravak uzima se ujutro natašte.

Kruščići od anisa

1/2 žlice anisa
1/2 šalice vode
1/3 šalice šećera
1/4 šalice otopljenog maslaca
3/4 šalice brašna za peciva i kruh
2 šalice brašna
1/2 žličice kvasca
1/2 žličice soli
1 jaje
1 žlica vode

U loncu izmiješati vodu i anis i staviti da voda zavrije. Staviti lonac sa strane, pokriti ga i ostaviti da se ohladi do mlakoće. U vodu dodati kvasac i šećer te ostaviti 5 minuta. Potom dodati brašno, maslac i sol pa miksati mikserom na laganoj brzini dok se smjesa ne ujednači.

Polako dodavati brašno za peciva i nastaviti miješati dok se ne napravi kompaktno tijesto (ako je ljepljivo dodati još malo brašna). Tijesto staviti u nauljenu zdjelu te ostaviti 1h da odstoji. Potom tijesto malo izduljiti rukama i otkidati u veličini golf loptica, „loptice“ naslagati jednu pored druge te prekriti plastičnom folijom i ostaviti da stoji 5 minuta.

Loptice razvaljati da budu 5 cm dugačke i 3 cm široke te ih zamotati u spiralu (primjerice kao puter štangice). Premazati jajem svaki kruščić te ostaviti opet na pola sata, a zatim staviti u već zagrijanu pećnicu na pečenje, na 200 stupnjeva. Peći 20-25 minuta dok kruščići ne dobiju zlatnu boju. Anis kruščići odlično prijaju sa planinskim čajem u hladne zimske dane.

Kontraindikacije

Anis je abortiv i iako potiče izlučivanje mlijeka, što je u trudnoći poželjno, trudnicama se ne preporučuje konzumiranje.

http://www.krenizdravo.com/prehrana/biljna-ljekarna/anis-zacin-i-lijek

Ariš ( Larix decidua mill.) Lijek, ukras, ogrjev i ugljen za kovanje

Ariš je jedino crnogorično drvo čiji listovi opadaju kao da je bjelogorica. Naraste kao jela ili bor i može izdržati niske temperature, a uz to je i duga vijeka. Naime živi i iznad dvije tisuće metara, a u podalpama ima cijelih zajednica od nekoliko stotina stabala koja su starija i od sedamsto godina. No, nije baš sve tako lijepo i sjajno. Lijepo je vidjeti tako ponosno stablo ljeti i u proljeće kada zeleni, ali ako ga imate blizu kuće ili travnjaka onda ga nikada više nećete poželjeti jer dugo mu opadaju listovi i dugo vam drži dvorište nečisto i dugo vam se njegove iglice vuku za nogama i tako ih unosite u kuću i u svoje vozilo. Naime, ariš dugo zeleni, ali i dugo opada. Stoga čast njemu i njegovoj ljekovitosti i ljepoti, ali ja bih ga vratio ponovno u podalpe.
Sjemenke mu sazrijevaju kasno u jesen, a za lijek se koriste sjemenke i kora europskoga ariša. Glavni sastojak je ipak njegovo eterično ulje.
Imamo u ljekarnama već gotove preparate ariša koji se koriste kod reumatskih i živčanih tegoba i bolesti dišnih putova sa katarom. Međutim, moramo priznati, da se njegova ljekovitost i korist najviše koriste u pravljenju kvalitetnoga ugljena za ogrjev ili industriju kovanja.

Ariš u svojoj ljepoti sazrijevanja. Poslije opadne i list i šišarika...

http://www.frafranjomabic.info/bozje-bilje-oko-nas/1118-aris-larix-decidua-mill-lijek-ukras-ogrjev-i-ugljen-za-kovanje

Prirodno ljekovito bilje i trave Ariš (larix europaea d. C. Beissen)

- Opis biljke

Stablo je 20–40 metara visoko, s tankim pognutim granama, smeđe crvenom ispucanom korom i šiljastom
krošnjom. Fine i mekane iglice rastu zasebno, na dugim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset, a u jesen opadaju. Cvjeta u aprilu crvenim macama, čije žilave ljuske odrvene i tvore jajolike, jedva 3 cm dugačke češere. Raste po višim gorama, a i po drugim ga mjestima sade.

- Lijecenje biljem (Arišom)

Za lijek i lijecenje se skupljaju još zelene češeri u proljeće i početkom ljeta, iglice tijekom cijele godine, a smola i kora u jesen.

- Kada se kuha 1–1 ½ kg iglica i mladih isjeckanih češera, u 10–12 litara vode 1 ½–2 sata i ovaj odvar pridoda u vodu za banju, ove se banje preporučuju nervno rastrojenima, rekonvalescentima i slabim ljudima.

- Izgnječene mlade iglice rabe se za obloge kod upaljenih rana, prignječenosti i čireva.

- Čaj od 20 g kore, s četvrt litre vina i žlicom meda, kuhan pola sata, (dnevno se popije po 1 šalica natašte) tjera na mokrenje i liječi vodenu bolest u početku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i čireve.

- Kada se prokuha četvrt litre vina s tri žlice meda, tome se pridoda 4 grama smole od ariša i ostavi pariti na vrućem mjestu 25 minuta, zatim svako dva sata uzima se po žlica, čisti začepljena jetra, drobi i lagano
odvaja pijesak i kamenje iz žuči, bubrega i mokraćnog mjehura, a kod upale grla rabi za grgljanje.