Da sam ja čarobnjak...

Da sam ja čarobnjak, ne bi tako tužan bio ovaj grad. Ne bi ljudi bili sebicni i zli, ne bi bili nesretni. Pa tko stvori uopće ovu ludu igru? U kojoj svatko nešto glumi, a najmanje sebe.  Mora da je isto bio neki čarobnjak, samo jel dobar ili zao? Priče se stvaraju same. Neke iz svijetla, neke iz tame. U tome je valjda sva ljepota, dualiteta svugdje, pa makar iz niotkuda. Nepredvidljivost stvara uzbudljivost, ali ima i cijenu. Jer ovdje sve ima svoju cijenu, cak i kada mislite je nema. Nazovimo je karma, zbog popularnog termina, a popularno je baš "in". Smisao se traži u sferi duše,  a dušu nitko ne traži. Nevidljivo je jače od vidljivog, možda je u tome trik.  To u što gledaš, gleda u tebe također. Pogled je bitan. Oči još bitnije. Nijanse stvaraju novine i magičnost.  Čarobnjak može sve. U okvirima svojih grqnica, iz kojih ponekad treba izaç. Tamo su čuda, a svi vole čuda, zar ne?