AFRODIZIJACI  

U narodu se oduvijek znalo za velik broj sredstava koja pojačavaju spolnu aktivnost. —> Spolna moć, —> Plodnost, — >   Zabnjača, —> Anis, —> Valerijana, —> Miloduh, —> Komonika, —> Kopriva,—> Magarac, —> Guščja mast, —> Kaćun, —> Lanovo sjeme, —> Muškatov oraščić, —> Celer, —> Kozorog. Vino pomiješano s —> rutvicom smatralo se antiafrodizijakom.

Zamislite, čak i koprivu su u njemačkom narodu svrstavali u afrodizijake...u našem narodu se koprivi pripisuju kojekakva svojstva, ali na tragove njezinog afrodizijačkog djelovanja nigdje nisam naišla...

Žabnjača...e sad, koja od njih, puno ih je i otrovnih...?

žabnjaci (Ranunculaceae), opsežna biljna porodica iz razreda dvosupnica kojoj pripada 50-ak rodova s više od 4000 vrsta jednogodišnjih i trajnih zeleni, rjeđe polugrmova i drvenastih penjačica. Rastu pretežito u umjerenoj zoni Sjeverne polutke. Listovi su im cjeloviti ili na različite načine razdijeljeni, većinom izmjenični. Cvjetovi su pravilni ili zigomorfni (→ cvijet), najčešće dvospolni. Imaju ocvijeće od 3 do 15 (često 5) slobodnih, živo obojenih ili neuglednih listića, a rjeđe je ono razlučeno u čašku i vjenčić. Prašnika je najčešće više od 10, kao i mnogo nadraslih plodnica. Plod je jednosjemeni oraščić, višesjemeni mjehur, iznimno višesjemena boba. Mnoge su vrste otrovne (ljekovite) biljke, a neke se uzgajaju kao ukrasne. U hrvatskoj flori zastupljeno je 20-ak rodova s približno 130 vrsta, npr. žabnjak, šumarica, kaljužnica, pavitina, kukurijek, kokotić, jedić, planinčica i dr.

Anis je vrlo cijenjeni začin, a čim se ušuljao među začine, njegova djelovanja mogu biti višestruka...

Anis zvan još aniš, slatki januš, potječe iz Egipta od ploda mediteranske biljke, a danas se najviše uzgaja u Španjolskoj. Izvrstan je začin za kolače bogat eteričnim uljima. Miriše ugodno i svježe, a takav mu je i okus.

 

Valerijana se i dandanas koristi za smirenje i opuštanje, pa ako netko ima seksualne kočnice, mogla bi pomagati i kao afrodizijak..bilo da se koristi kao čaj ili neki industrijski pripravak...

Miloduh je ljekovita biljka raznovrsnih namjena, ali su ga u našem narodu mlade djevojke koristile za ljubavnu magiju...a tko zna, možda je zbog svoje ljekovitosti i djelovao...

Komonika je također ljekovita biljka, pa je jasno zašto su ljudi vjerovali u njezinu moć...(i gorki pelin spada u komnike)...

Kopriva žari, stvara vatru...nije bilo teško povezati simboliku i preporučiti je za buđenje uspavanih strasti...

Magarac mi je nejasan u tom vjerovanju, osim ako njegova tvrdoglavost nije trebala pomoći ljubavnicima da ustraju, ma koliko problema imali...a ne znam ni koji dijelovi magarca su korišteni kao afrodizijak...

Guščja mast je inače vrlo cijenjena u narodnom kulinarstvu, ali ne znam kako je korištena kao afrodizijak...osim ako nije korištena kao mazivo ili lubrikat...

Kaćun obični, salep, vranjak, gorov cvijet, dremovac, kukavica, pasja jaja, mošnica je ljekovita biljka latinskog imena Orchis moris, te poznata u struci i kao Tubera Salep.
Kaćun u svibnju svake godine kiti livade i pašnjake (naročito u Hercegovini) svojim čudesno lijepim cvjetovima. Ima ih više vrsta po krševima Hercegovine i oko Pirota i drugdje. Kaćun spada u familiju orhideja. Podzemni su gomolji različiti i pod svakom biljkom ima dva: jedan svjež i krjepak, drugi smežuran i istrošen.
Sočni se gomolji sabiru za vrijeme cvatnje (u svibnju), nižu na vrpce i suše na suncu. Posve suhi drobe se u prašinu koja predstavlja — lijek. — To je salep.
Salep se u medicini koristi za hranu kao Tubera salep. Salep u obliku čaja ublažuje izbacivanje katara, liječi kašalj, proljev, promuklost, katar crijeva, grizu, dišne organe, sluzokožu, pomanjkanje apetita i druge bolesti. Vrlo je laka i probavljiva hrana. Naročito kao lijek mnogo vrijedi za djecu i starce. Brašno salepa propusti se kroz sito i navlaži s malo hladne vode tek toliko da postane gusto poput maslaca. Na tu masu nalije se vrele vode 20 puta toliko koliko iznosi kaša. To je odlična i lako probavljiva hrana.
Salep se uzima pomiješan sa šećerom tri puta prije jela po šalicu dnevno.   Iz opisa kaćuna je vidljivo zašto je u narodu svrstan u afrodizijake...  

 

Lanovo sjeme nakon zatiranja lana doživljava renesansu u alternativnom liječenju....znam sve o lanu, ali ne znam da je kod nas korišteno njegovo sjeme kao afrodizijak...

   

Muškatov oraščić (za muškatni oraščić), macis (za muškatni cvjetić)

Okus: Muškatni oraščić i muškatni cvjetić su aromatični, jako pikantni, drvenasti, slatkasti, gorki i blago ljuti. Cvjetić ima nešto nježniji i blaži okus od oraščića.

Oboje sadrže oko 10 posto eteričnog ulja čiji je glavni sastojak miristicin, koji kod prevelike upotrebe (barem jedan cijeli muškatni oraščić) može djelovati halucinogeno.

  Muškatov oraščić, začin koji može djelovati halucinogeno, može imati i afrodizijačka svojstva...

   

Celer, začin, lijek i afrodizijak...čini se da su i kod nas poznata sva ta svojstva... 

   

Kozorog, ne znam kako je kod nas, ali čini se da je prah od raznih rogatih životinja često razvikani afrodizijak...valjda zato što rog ima falusnu simboliku...  

 

Rutvica, Ruta, kako je nazivaju, omiljena je biljka koja se dodaje rakijama travaricama namijenjenima liječenju želučanih tegoba, smirivanju srca, a i za masažu kod reume, bolnih zglobova i ostalih bolnih mjesta na tijelu. Prema starim narodnim zapisima ruta je imala čarobne moći pa su je rabili za skidanje uroka tako da su je stavljali u kupke. Ne samo što je skidala uroke, nego ih je vraćala onome tko ih je poslao! Kađenje prostorija rutom tjerat će se sve negativne sile iz nje.   

Vino pomiješano s —> rutvicom smatralo se antiafrodizijakom.      

Eto, ta biljka voli rakije, a s vinom se tuče...???  

 

Mislim da sve začinske biljke  imaju veliku moć raznovrsnih djelovanja, zato su tako skupi i koriste se oprezno, u malim dozama poput lijekova, zato nije neobično da su dobile svoje mjesto i među afrodizijacima...   A sad vi...