Moj svjetovni život, kojim me Svami milostivo vodio, bio je život dobre sreće. Stekao sam svojim prvih 250,000$ kada mi je bilo 18 godina vraćajući stare Rolls Royce aute nazad iz Engleske u SAD. Otac i majka su mi bili razvedeni i moj je otac otišao u Englesku. Slijedio sam ga i zaposlio me u tvornici koja se zvala “Carr’s biscuits of Carlyle.”
Otprilike godinu i pol dana sam tamo radio kao prašinar. Za tjedan rada od 60 sati sam dobivao 16 funti. Za krevet i doručak sam nakon posla točio pivo u pivnici. Bilo mi je 18 godina. Uštedio sam 600 funti tokom te godine i pol, te sam majci kupio stari Rolls Royce kao poklon jer me pustila da odem u Englesku kako bi bio sa svojim ocem. Kada sam ga preuzimao sa broda u New Yorku, prišao mi je čovjek te rekao:
„Hej, dati ću ti 35,000$ za taj auto.“
Odmah sam ga prodao. Odmah sam prepoznao i tržišnu priliku. Vratio sam se te kupio nekolicinu vozila jer su tamo bili samo 5% do 10% prodajne cijene u SAD-u, i zatim sam kupio 15, pa 20 i tako dalje; ostalo je povijest. Prilika je nestala nakon godinu dana. U 19. godini sam otišao sa 250,000$! Svami me u ranim godinama zaista bacio u dubok ponor. Bilo je to, u najmanju ruku, fascinantno vrtložno iskustvo.
Svami je odredio da se rodim u staroj, poprilično bogatoj i utjecajnoj, južno-američkoj obitelji. Prešli su Karolinu u prekrivenim vagonima 1814. godine, te stigli u Tennessee dolinu, i postali prvi osnivači Jackson, Tennessee, mojeg rodnog grada. Pohađao sam Isaac Burton Tigrett srednju školu za mlade. Živio sam na posjedu Tigrett. Nikada nisam mogao biti moćniji ili bogatiji ili poznatiji nego u vrijeme kada sam živio u tom malom južnjačkom gradu. Svami je u tim ranim i nježnim godinama očaranost slavom, novcem i moći „isprao iz mog sustava“. Toliko je ljudi protratilo živote u traganju za tim prolaznim i iluzornim stvarima.
 
Mi na zapadu smo rođeni da težimo slavi, novcu i moći. Bharat je pogonski motor zemaljskog duhovnog vlaka. Većina seoskog stanovništva velike zemlje Bharat rođeno je da bi tragalo za Bogom. To je dio prirode, kao i dužnosti zemlje i njenog stanovništva. Nevjerojatno je koliko se velikih Učitelja rodilo u Indiji. Ona i dalje igra svoju duhovnu ulogu u ovom jedinstvenom vremenskom periodu, i blagoslov je da smo u njemu inkarnirani.
Tokom revolucionarnih šezdesetih godina poznatim po ljubavi i mirovnim pokretima živio sam u Engleskoj. U to vrijeme sam bio „hippie“ i sad sam „hippie“. I dalje nemam povjerenja u nikoga iznad 30 godina.

„Mir i Ljubav“ i dalje su moja mantra.
Otvaranje za to vrijeme revolucionarne ustanove, naziva Hard Rock Cafe, na uglu Londonskog Hyde parka, u dobi od 22 godine (koristeći se novcem od prodaje automobila) bio je veliki blagoslov. Postao je to prvi besklasan restoran u Engleskom društvu opterećenom klasama. Predstavljao je Rock 'n' Roll kulturu i trenutno postao uspješan nakon otvaranja 1971. godine. I dalje se na njega čeka u redovima! Hard Rock Cafe danas postoji na 124 lokacije u 43 zemlje, uključujući nedavne dolaske u Mumbai, Bangalore i Pune u Indiji, što je nekih 37 godina nakon njegovog osnivanja. (sada svjetski poznati „brend“ uključuje nekoliko Hard Rock hotela i kasina, te mnoštvo drugih stvari na putu).
Prvi puta sam otišao u Indiju 1974. godine, nekih dvije i pol godine nakon što je započela priča uspjeha Hard Rock-a.
Krenuo sam u potragu za Učiteljem čiji sam poziv slušao godinama. Posjetio sam ašrame i jogine širom Indije.
Potišten neuspjehom da ga pronađem, nakon mnogo mjeseci potrage, odlučio sam se vratiti u Englesku.
Zadnjeg dana u Indiji, u blagovaoni hotela Aurangabad, iz slike Sai Babe začuo sam poziv:
“Čekam te.“
Pojurio sam na recepciju te pitao tko je taj čovjek na slici. Rekli su mi da je to Guru (Sai Baba je u to vrijeme bio relativno nepoznat) vlasnika hotela i da živi u Bangaloreu. Odmah sam odletio za Bangalore i otišao u Njegov novi koleđ u Whitefieldu, jer je primljena vijest kako je On tamo u svojoj rezidenciji. Bilo je to nedjeljno jutro. Mala grupa ljudi skupila se ispod drveta u dvorištu. Stajao sam ispred ulaznih vrata naslanjajući se na zid, odjeven u crno, sa Ray Ban sunčanim naočalama na očima.

To čudesno stvorenje kliznulo je drvoredom u dvorištu do mene i reklo:
„Konačno si stigao. Čekao sam te. Mi smo stari prijatelji. Čekaj ovdje. Imamo mnogo zajedničkog posla za napraviti.“
Čekao sam 15 godina prije nego što mi se ponovo obratio. Gledajući unazad, bila je to velika blagodat. Kako oblik na mene nije obraćao pažnju, morao sam proučavati bezoblično. Tokom tih godina posjetio bi Puttaparthi na dva tjedna, dva mjeseca, dva dana; kada god bi se mogao odvojiti od posla razvoja Hard Rock Cafea. Kroz Njegove riječi otkrio sam Njega i svoj pravi identitet. Koliko vas je u posljednje vrijeme pročitalo neku Sai Babinu knjigu? Kladim se, ne mnogo. Sai Baba je rekao kako na jednu ruku može nabrojati svoje prave poklonike. Što to znači?
Vjerujem da to znači kako samo ostvareno biće može prepoznati drugo ostvareno biće.

Samo je 12 rišija znalo tko je Rama u vrijeme kad je On bio na planeti; samo šačica njih oko Gospoda Buddhe; 12 učenika Isusa Krista.
Ipak danas, 2000 godina kasnije, Isus ima 500 miliona poklonika na planeti koji Ga nikada nisu vidjeli ili čuli Njegov glas. Kako je to moguće?

Vjerujem da se u vibracijama riječi koje oni iza sebe ostavljaju, pali Jyothi svjetiljka. Da mi svoju duhovnost otkrivamo u vibracijama tih riječi vječne istine.

Sai Baba se priprema da nas napusti. On je rekao da će nas napustiti kada će mu biti 96 godina, ali je također rekao da svoje tijelo može napustiti kada god želi. Jeste li spremni za taj događaj? Jeste li samo vezani uz oblik? Poznajete li bezoblično? On nam neprestano govori kako smo Božanska bića, da smo On. Poznajete li svoj istinski identitet? Kako možemo znati?
Mi smo u jako zanimljivom vremenskom razdoblju.

Prije mnogo godina, dječak s kojim sam odrastao u Tennessee-u postao je poznati političar i konzervator.
Njegovo ime je Al Gore.
Podržao sam ga u mnogim njegovim nastojanjima. Postao je kongresmen, tada senator i zatim potpredsjednik SAD-a.
Prije 20 godina pozvao me u urede senata, te mi ispričao priču o nadolazećem uništenju biosfere naše Zemlje. Proveo je godine u istraživanju kemije naše svete atmosfere i planeta.
Rekao mi je: „Mi uništavamo naš planet. Civilizacija kakvu ju znamo biti će izmijenjena. Nepopravljiva šteta je učinjena.“
Ja sam rekao: „O čemu to govoriš?“
On je rekao: „Prije svega, u gornjoj atmosferi postoji nešto što se zove ozon i on se na Južnom i Sjevernom polu uništava plinovima koje koristimo u hladnjacima i aerosol limenkama. To dopušta ultraljubičastim zrakama da preplave planet. Ultraljubičasto svjetlo uništava plankton na površinama oceana. Plankton je prvi u hranidbenom lancu naših oceana. Ako plankton bude uništen, mora će u slijedeće tri do četiri godine umrijeti. Ultraljubičasto svjetlo će također otopiti polove. Zbog toga će se podići oceani i mnogi priobalni gradovi biti će poplavljeni i nenaseljivi. Tifus i druge bolesti će probujati. Svjetska trgovina će se raspasti.“
„Također, izgaranjem ugljena i organskog goriva za proizvodnju struje i goriva za vozila, u atmosferu ispuštamo emisije ugljik-dioksida. To uzrokuje efekt staklenika te podiže temperaturu naše atmosfere i oceana. Ako se temperatura oceana podigne za 2 stupnja celzijevih, vremenski uzorci Zemlje će se drastično i nepovratno promijeniti. Kišna područja postati će sušna, mjesta na kojima je hladno postati će topla, što će uzrokovati metež u sezonama rasta prehrambenih žitarica širom planeta i uzrokovati razorne efekte na svjetske prehrambene zalihe.“
„Mi također uzrokujemo nepopravljivu štetu podzemnim zalihama vode. Ekspanzijom svjetske populacije industrijska poljoprivreda postala je profitabilan posao. Kako bi se zaštitio dobar urod, u Americi, Europi, Rusiji, itd., na polja za uzgoj baca se milion tona kemikalija koje će s vremenom zatrovati pitku vodu. Sve to zajedno će na ovome planetu zauvijek promijeniti način života.“

Al je rekao kako će se sve to dogoditi između 2040. i 2050. godine. Pojurio sam Sai Babi kako bi Ga pitao je li sve to točno. On je odgovorio:
„Bog čovječanstvu dopušta da uništi Zemlju. Samo kada se čovječanstvo baci na koljena, ono će se okrenuti ka Bogu.“
Al Gore nije bio u pravu. Pogriješio je za 25 godina. To sve počinje sada! Što to znači? Sve velike civilizacije na ovome planetu imale su svoj početak, sredinu i kraj. Dolina Mezopotamije; kraljevstva Egipta; Grci i Rimljani; Azteci, Maye i Tolteci; zadnja renesansa bila je u Italiji u 16. stoljeću. Te su velike civilizacije uvijek bile locirane na malom dijelu planeta. A danas, ako će doći do promjene u našoj kulturi, našoj civilizaciji, ona će biti globalna.
Bože blagoslovi internet, 747-ice i mobilne telefone! To je stvorilo globalnu mrežu, kralježnicu za promjene u našoj „globalnoj“ svijesti.

A kakva će to biti promjena? Je li „zlatno doba“ pred vratima kako je obećano? Danas, svjetska iluzija ili maya utječe na cjelokupni mir na planeti i njene stanovnike.

 Isaac Tigrett
Govor u Singapuru 2007
(Iskustva sa Sri Satya Sai babom)