"Individuus" je latinska rije

č čije je značenje "nepodijeljenost". Individualnost je samo prazan pojam, sentimentalnost našeg zavaravanja.

Samim tim, individualnost označava autentičnu psihološku homogenost - koja ne postoji!

Zna

či li to da čovjek nema individualnost?

Još uvijek nema; to ne znači da je ne može ostvariti. Proces individualizacije je proces depersonalizacije. Ako mislimo da je specifičnost naše mehaničnosti - individualnost, onda je nikada nećemo ostvariti, jer će nas vjera u sopstvenu dovršenost spriječiti da pristupimo dovršavanju. Čovjek nije dovršen, i ako povjeruje da jeste, unutrašnja evolucija se prekida. Jer nemamo hrabrosti suočiti se sa činjenicama, vjera dodatno pogoršava ionako nezavidnu situaciju. Jedan jedini trenutak promatranja dovoljan je da nam uništi iluziju dovršenosti. Nama je ipak lakše da vjerujemo, jer vjera je uspavljujuća. Opasnost vjere je u tome što nam ona prividno olakšava život. Promatranje je teško jer razbuđuje, a osim toga, anestetik vjerovanja tada prestaje da djeluje! Viđenje činjeničnog stanja stvari ne može te ostaviti ravnodušnim. Tada moraš nešto učiniti sa sobom. Ne sa svijetom, nego sa sobom.     

Swami Muktananda

U niti jednom trenutku nije nam dopušteno podijeliti Svjesnost, budući da je ona uvijek jedna te ista Svjesnost. Čak je i individualnost Jive lažna, poput opsjene sa zmijom u užetu.  APAROKŠANUBHUTI (direktno iskustvo stvarnosti, samoostvarenje)

Svaki

čovjek prilazi Bogu na svoj sopstveni način; izražavanje individualnosti fundamentalno je u svijetu gdje ni dva zrna pijeska nisu potpuno jednaka. Za velike majstore ne mogu se formulirati čvrsta pravila. Neki od njih čine čuda, neki ne; neki su ljudi od akcije, dok neki, kao kralj Janaka u drevnoj Indiji, obavljaju velike i važne poslove; neki podučavaju, putuju i primaju učenike, a neki provode život tiho i nenametljivo kao sjenke. Nijedan svjetovni kritičar ne može sa svitka karme (prošlih dijela) pročitati scenarij koji je za svakog sveca drukčiji. Hinduistički sveti spisi upozoravaju poklonika da cilj mora biti potpuno stapanje s Duhom. Posjedovanje moči ne smije odgoditi napredovanje. Kao što svjetovni čovjek pogrešno smatra da zdravlje i bogatstvo čine sreću, moguće je da i poklonika koji je donekle duhovno napredovao, obuzmu fenomenalne sposobnosti koje se prirodno javljaju na višim razvojnim stupnjevima joge. Međutim, Bog se ne otkriva onome ko je zadovoljan s manjim. Kada je jogi stigao na Cilj i nepokolebljivo se utemeljio u beskonačnoj svesti, onda nijedno njegovo djelo, bilo ono čudo ili ne, nema karmičkih posljedica. Samo magnet ličnog ega može privući gvozdenu piljevinu karme.

“Kad duša konačno odbaci tri sloja tjelesnih obmana,” nastavio je učitelj, “sjedinjuje se s Beskonačnim, a da pritom ne gubi ništa od svoje individualnosti. Krist je zadobio tu konačnu slobodu čak i prije nego što se rodio kao Isus. U tri faze svoje prošlosti, koje su u njegovom zemaljskom životu simbolizirane sa tri dana između njegove smrti i uskrsnuća, postigao je moć da uskrsne u Duhu

Jogananda

Osam elementarnih sila sadržanih u svakom stvorenom životu, od atoma do čovjeka su: zemlja, voda, vatra, zrak, eter, kretanje, um (čulna svjest) i individualnost

(Bhagavad gita VII, 4).

Pojedinac je prolaz, most od kolektivnog prema univerzalnom. On nas prvo oslobađa od kolektivnog, a zatim jednom kada ste oslobođeni od kolektivnog prestaje potreba da budete pojedinac. Možete se rastopiti u cjelini. To je čudo individualnosti; ona vas prvo oslobađa kolektivnog, a zatim i sama po sebi umire jer su joj potrebe ispunjene, dakle više nije potrebna. To je kao lijek, on uništava bolest, zatim ga odbacujete. Vaša stvarna pobjeda označava božju pobjedu. Vaša stvarna pobjeda znači da je Bog pobijedio kolektivno. Prvo se oslobodite društva, a zatim se oslobodite samih sebe. Biti u ne-sebi, u ne-umu znači biti u Bogu – to je naša pobjeda. Tada više nema jada i patnje. Tada je sve radost, dobrota i mir. To je napokon vječno, to je zauvijek. Postaje individua i ustrajava u svojoj individualnosti. Spreman je da žrtvuje život, ali nikada nije spreman na kompromis. Zbog toga tvrdim da je meditacija svakako božji poklon jer je čitav svet protiv nje, a ljudi se ipak za nju zanimaju; iza toga mora da stoji skrivena božja ruka. Mora da je tako jer je jedino Bog sklon meditaciji. Prema tome ljudi skloni meditaciji su božji ljudi. 

Ošo

Vedanta propisuje potpuno odricanje od iluzornih imena i oblika/formi te postavlja za ideal Slobodu kroz realizaciju čovjekovog identiteta s Apsolutom samo za one rijetke duše koje u toku svog duhovnog razvoja shvate potpunu nedostatnost i prolaznost života – života ne samo na zemlji već i na bilo kojoj drugoj razini vremena i prostora kojima vlada zakon uzroka i posljedice. S druge strane, za velik dio ljudi koji još uvijek prianjaju za lažnu ideju o individualnosti, Vedanta ih uvjerava o ponovnom rođenju na zemlji ili drugdje putem teorije o reinkarnaciji. Nijedna religija osim hinduizma i budizma ne vjeruje u postojanje individualne duše niti prije niti nakon smrti. Tako dugo dok netko želi individualnost, on će se ra ati sa svjesnošću o "ja". Vedanta tako er tvrdi da ako netko želi uživati materijalnu sreću, ne smije odbijati vršenje svojih dužnosti, nego se treba posvetiti njegovanju pravednosti (dharme), ekonomske sigurnosti (arthe) i osjetilnih užitaka (kama). Nakon što je prošao kroz sva ova iskustva čovjek će shvatiti da se istinsko Oslobođenje (mokša) postiže samo kad se oslobodimo želje, prianjanja i ega. Svijet je pun relativnog Dobra i Zla samo za onoga koji je još uvijek žrtva neznanja te smatra da svijet postoji u vremenu i prostoru i kojim upravlja zakon karme. Ali za znalca Istine, svijet je Brahman i stoga utjelovljenje Blaženstva

Jednom su upitali Buddhu zašto treba sve jednako voljeti.

“Zato što je svaki čovjek u svojim brojnim inkarnacijama bio blizak svakom drugom biču”, odgovorio je veliki učitelj. Istu misao Isaupanišad izražava drugim riječima: “Onaj koji u sebi samom vidi sva biča, a samog sebe u svima njima, ne može nikome nanijeti zlo.”