Teško je odrediti da li ste osoba koja će se lako projicirati ili ćete se morati pomučiti. Bolje je ne preuveličavati vlastite sposobnosti dok ih ne budete mogli dokazati u praksi.

Pretpostavljam da pomisao da se stalno instinktivno i nesvjesno projicirate oduzima uzbuđenje i mističnu notu. Naravno, mislim na običan proces zvan sanjanjem.

Sanjanje i astralna projekcija usko su povezani. Kratko rečeno. Snovi su nesvjesne (ili instinktivne) astralne projekcije, a astralne projekcije su svjesni snovi. Ispitajmo to u detalje.

Sanjamo svake noći. Možda se sljedećeg jutra nećemo sjetiti snova, no to ne znači da nismo sanjali. Vjerujte na riječ da sanjate svake noći, sjećali se ili ne.

Govoreći o teoriji već sam nešto rekao o snovima. Rekao sam da psiholozi nemaju dobro objašnjenje snova. Okultisti tvrde da je sanjanje prijenos svijesti s fizičke razine na astralnu. Nitko ne zna sa sigurnošću što su snovi. Ali bitno je da nije važno što ne znamo što su snovi jer sanjamo svake noći i imamo iskustvo sanjanja. Stoga možemo izravno istraživati i proučavati snove, i tako doći do vlastitih zaključaka o tome što snovi jesu ili nisu.

Dio problema je stav. U našem društvu ne vjeruje se snovima. Općenito govoreći, snove povezujemo s fantazijom i nestvarnim. Ako ih i shvatimo ozbiljno to je većinom na razini knjiga o tumačenju snova koje daju jednostavna ograničena objašnjenja značenja snova.

Na intelektualnoj razini prihvaćamo frojdijanske ili jungijanske ideje koje malo govore o konkretnoj činjenici da sanjamo. One se usredotočuju na simbolizam i značenje snova, što je važno ali implicitno pobija konkretnu stvarnost činjenice da naši snovi jesu stvarna iskustva koja se događaju u svijesti.

Ima u tome ironije. Naše društvo sa svojom fizičkom znanošću ima nevjerojatno znanje i kontrolu nad fizičkim silama prirode (iako je to malo poremećena kontrola), a s tim praktičnim i doslovnim mentalitetom, ne shvaćamo doslovno činjenicu da sanjamo.

Snovi su „simbolički“, „subjektivni“ i „psihološki“ što znači da nisu stvarni, objektivni događaji.

Tako nas društvo uvjetuje nepovoljnim stavom prema sanjanju i dovodi u situaciju  zanemarivanja iskustva sanjanja.

Ako se želite projicirati prvo morate promijeniti ideje i uvjerenja o prirodi snova.

Kad sanjate „vi“ ste „negdje“ i činite „nešto“. Je li tako? Gdje god bili dok sanjate, u svakom slučaju ondje postojite, zar ne? U vašem se snu svašta događa: činite nešto, u odnosu ste s drugim ljudima, uključeni ste u razna zbivanja, itd. Stoga je reći da snovi nisu stvarni suprotno od vašeg izravnog iskustva. Kad sanjate nešto doživljavate. Morate shvatiti da su snovi stvarna iskustva svijesti.

U osnovi vodimo dihotomičan život, živimo dva života. Jedan vodimo na fizičkoj razini, a drugi u svijetu u kojem se događaju snovi. Oba su stvarna. Veoma se razlikuju, ali svaki je stvaran sâm za sebe.

Problem kod snova je da ih pokušavamo tumačiti pomoću fizičkoga života.

Fizički život ima određene značajke u normalnom budnom životu i um i percepcija uvjetovani su značajkama prostora i vremena fizičkoga svijeta.

Na primjer, u fizičkom svijetu ne možemo vidjeti što je iza ugla, niti se možemo kretati unatrag u vremenu. Vrijeme je izuzetno snažan faktor našeg budnog iskustva. Svi smo se rodili, ostarjet ćemo i umrijeti; to je vrijeme. Teško je fundamentalno da ga ne dovodimo u pitanje.

S obzirom na važnost vremena i prostora, i da ih uzimamo zdravo za gotovo, snove tumačimo pomoću fizičkoga iskustva vremena i prostora. No, što je svima poznato iz iskustva,  snovi su besmisleni ako o njima razmišljamo na temelju iskustva fizičkoga svijeta. Uobičajen je zaključak da snovi nisu stvarni, jer je, očito, naše fizičko iskustvo stvarno.

Ovaj zaključak previše toga uzima zdravo za gotovo. Zar nije moguće da u svijetu snova postoji logika različita od logike fizičkoga budnog iskustva? Mogu li se u svijetu snova vrijeme i prostor ponašati drukčije nego u fizičkom svijetu? Može li svijet snova biti autonoman, potpuno prirodan i imati vlastite zakone vremena i prostora?

Ovo nas razmišljanje vraća okultnim idejama razina. Astralna razina je svijet u kojem se odvija sanjanje, različit od fizičkoga svijeta i funkcionira po prirodnim zakonima različitima od prirodnih zakona fizičkoga svijeta. Ne bih se u ovo dublje upuštao. Želim naglasiti da je snove moguće shvatiti kao objektivna iskustva. Nije bitno da li se slažete s okultnim idejama ili ne. Bitno je da svoje snove počnete shvaćati ozbiljno, da shvatite da tijekom sanjanja imate iskustvo koje je stvarno kao iskustvo u fizičkom svijetu.

Ovu zadnju tvrdnju morate doživjeti iznutra, posebice da bi vidjeli usku vezu između snova i astralne projekcije. Uzmimo da su snovi stvarna i objektivna iskustva poput fizičkih, te pogledajmo odnos između podvojenih života koje živimo.

Pogledajmo neke činjenice u sanjanju.

Prva je: u pravilu slabije pamtimo snove nego budno iskustvo i nismo svjesni da sanjamo ili da živimo u fizičkom svijetu.

Druga: kad sanjamo ne sjećamo se činjenica iz fizičkog života, niti shvaćamo da sanjamo ili da živimo u fizičkom svijetu.

Obje su tvrdnje istinite. To je naše  zajedničko iskustvo, činjenično stanje. Trebamo se upitati što to znači.

To je razlog zašto snove ne smatramo jednakovrijednima budnom životu. Snovi i budni život su gotovo potpuno odvojeni. Možda netko i sanja o događajima koji su se dogodili tijekom budnog stanja ili se netko sjeća snova koji su bitni za budno stanje (kao npr. deja vu ili predskazanje u snu).

Općenito uzevši, prekid između sanjanja i budnog života osnovni je razlog koji našu fizičku osobnost sprječava poistovjetiti se s osobom koja sanja.

Možemo na ove činjenice i drukčije gledati, tj. putem odnosa između budnog i sanjajućeg sebstva. Što može povezati budno stanje i stanje iz snova? Sjećanje. Sjećanje je od presudne važnosti. Moje dosadašnje iskustvo je da se iz fizičkog u nefizički svijet može prenositi samo sjećanje.

Ne možemo se sjetiti snova kad smo u fizičkom svijetu niti se sjećamo fizičkih iskustva kada sanjamo.

Učenje astralne projekcije sve će promijeniti.

Evo funkcionalne definicije astralne projekcije: astralna projekcija je kontinuitet sjećanja između budnog sebstva i sebstva koje sanja.

Kad u praksi ostvarite ovu definiciju bit ćete realizirani praktičar astralne projekcije.

nastavlja se...