Svetkovine

Određenog dana koji se nalazi pod povoljnim zna­menjem zvijezda, građani neka se okupe u hramu bo­ginje Sara vati. Tamo neka se nadmeću u vještini pje­vači i ostali umješnici koji su možda odnedavna pristi­gli u grad, a narednoga dana treba ih nagraditi. Potom, neka ih ili zadrže ili otpuste, već prema tome je li se okupljenima svidjelo njihovo prikazivanje ili nije. Skup građana neka postupa složno, kako u vremenima ne­daća tako i u vremenima napretka, a uz to je dužnost građana da budu gostoprimljivi prema tuđincima koji se mogu zateći među njima. Ovo neka se primjenjuje i prilikom svih ostalih svetkovina koje se održavaju u čast drugih bogova.

Društvena sijela i posijela

Kad ljudi iste dobi, sklonosti i darovitosti, s lju­bavlju prema istim razonodama i s jednakim obrazo­vanjem, zasjednu u društvu s milosnicama, ili u zbo­ru građana ili u boravištu jednoga od njih, i zapodjenu prijatan razgovor, to se zove sjedjeti u društvu ili sijeliti. Najbolja je zabava na sijelima dovršavanje stihova koje su drugi započeli i međusobno okušavanje u raz­nim vještinama. Na takvim sjedeljkama velika se po­čast ukazuje ženama koje su lijepe, koje vole iste stvari kao i muškarci i u kojih je moć da privuku pažnju na sebe.

Zabave gdje se toče pića

Muškarci i žene neka se sastaju po kućama i neka piju. Muškarci neka u takvim zgodama nukaju milo­snice da piju, a potom neka i sebi nataču od pića kao što su madhu, aireja, sara i asaya, kojih je ukus gorak i trpak; ili neka piju napitke koji se prave od kore drveća, divljih plodova i lišća.

Odlaženja u vrtove ili na izlete u prirodu

Prije podne, kad se odjenu, muškarci neka odjašu do vrtova u pratnji milosnica i slugu. I kad ondje obave sve dnevne dužnosti i kad se do mile volje naužiju prijatnih razonoda kao što su borbe pijetlova, prepe­lica i ovnova, ili neki drugi prizori, neka se poslije podne otpute kući na isti način, noseći sobom bokore cvijeća, itd.

Ovo isto, vrijedi i za ljetno kupanje u vodama oda­kle su prethodno istjerane opake i opasne životinje i koje su sa svih strana ograđene.

Ostale društvene zabave

Noćno igranje kocke, šetnje po mjesečini. Održa­vanje svetkovine u čast proljeća. Branje izdanaka i plodova manga. Blagovanje lotosovih vlakana. Blago­vanje mladih kukuruznih klipova. Izlet u šumu u vrijeme listanja mladog zelenila. Udakašvedika ili igranje u vodi. Uzajamno ukrašavanje cvijećem stabala. Me­đusobno gađanje cvjetovima drveta kadamba, i još mnoge druge razonode, bilo da ih znaju u cijeloj zemlji ili pak samo u jednom kraju. Neka se građani vazda razonode takvim i sličnim igrama.

Sve pobrojane zabave građani neka izvode u dru­štvu kakve milosnice, ili ih može priredili sama milo­snica u društvu svojih dvorkinja i građana.

Pithamarda je čovjek neimašan, sam bez ikoga svoga, a jedina mu je imovina njegova malika, pje­nušava tvar i crvena odjeća; to je čovjek koji potječe iz dobra kraja i koji je vješt svim umijećima, a zato što druge poučava u tim umijećima, on je rado viđen u društvima građana i domovima milosnica.

Vita je čovjek koji uživa sve blagodati bogatstva, koji je zemljak građanima s kojima se druži, u kojega su vrline kućedomaćina, koji je oženjen i koga se do­čekuje s poštovanjem u skupovima građana i domo­vima milosnica; on zarađuje kruh služeći građanima i milosnicama.

Vidušaka (također i Vaišaka, ili onaj koji nasmi­java) čovjek je vješt samo nekim umijećima, šaljivac je i uživa sveopće povjerenje.

Ove osobe su posrednici prilikom svađe i pomirbe između milosnica i građana.

Posrednice mogu biti i prosjakinje, žene kojima je obrijana glava, puštenice i stare bludnice koje poznaju svakojaka znanja i umijeća.

I neka građanin koji tako živi u gradu ili na selu saobraća s takvima koje vrijedi poznavati, ali da budu od njegove kaste. Neka vodi razgovore i neka ugađa prijateljima oko sebe i neka im bude pri ruci u raznim zgodama, čime će ih zadužiti i potaći ih da jedni drugima stoje na usluzi.

Evo što se u stihovima o tome kaže:

»Građanin koji u razgovoru o raznovrsnim stva­rima društvenoga zanimanja koristi sanskrit ali ne is­ključivo, i koji koristi narječje svoga kraja ali ne isključivo, stječe velik ugled. Neka se mudri ne druže s onima koji su omrznuti u društvu, niti s onima koji ne poštuju nikakve odredbe i kojima je namjera da naude drugima. Ali učen čovjek koji druguje s lju­dima što postupaju prema željama naroda a radost im je jedini cilj, uvelike je poštovan na tom svijetu.

nastavlja se...