napisano: 10.10.2012. u 07.14h iz

2. zbirke "Predvorje bijele tišine"

 

Između mene i Neba ne vlada mir.

Ponovo krećem sličnim putem, ali sjenoviti bagrem ne šumi proljetnim dahom, već se jesenja elegija uvukla u njegove raspuštene grane i stvara zid šutnje između Mjeseca u očima i plavih daljina.

Poznatim putem krenula je sjena, kliznula niz cestu i otišla daleko ispred mene.

Na vlažnim usnama zatitrao je osmijeh, ali zid šutnje prekrio je ranojutarnji susret i zaogrnuo me plesom ove moje čudne poezije.

Zavezala sam srce trakama svjetlosti što je dolazila sa oblačnog neba, iako nema mira između Neba i mene.

Znala sam da ću zalutati iza tvog plavog pogleda, otkud dolaze vedrina, radost.

Još uvijek sam u sebi vezana zidom šutnje, glazbom dalekog oceana, koji sa južnog neba održava vrijeme u pravilnim horizontalnim vidicima i onim otiskom duše, kojeg ostavljaš svaki put kad me pogledaš.

Za jedan dan, kad zid šutnje otopi onaj led što još uvijek spava u srcu, neka se daleki ocean južnog neba pomiri sa ovim mojim čudnim stihovima i zarotira vrijeme, koje još uvijek stoji tamo gdje si ga zaustavio.

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

 

http://shadowofsoul.blog.hr/2012/10/1631083224/zid-sutnje.html

 

http://shadowofsoul.blog.hr/