Mjesečarila sam noćas po malom balkonu iznad kojeg je rasuto svjetlo polovice Mjeseca.

To lutanje me dovelo do napuštanja hrama duše i odlazak u astralnu rapsodiju južnih vjetrova, toplih kiša i čudnih sanjarenja.

Iz dubine uzimam dragocjenu kap životne želje i prosipam je na pijesak moje mašte što se rasteže u nedogled i beskraj.

Na licu poljubac jutarnjeg neba najavio mi je raskošan početak ovog početka od sedam dana, a kad se Suton i Zora rastaju, bol na trenutak zauzima moj dah i prati cijelu dramu, koju su stari Druidi opisivali kao dar bogova.

Ne znam skladno napisati stih koji spava u duši, ali znam osjećaj ljepote kad pogledam u plavo nebo i vidim boju tvojih očiju.

Vrijeme prolazi, stvara mir odnoseći noćni nemir i nesanicu, besciljno lutanje stazama Mjesečevog svjetla.

U ove rane jutarnje sate nanizala sam moju poetsku ogrlicu i posvećujem je plavoj boji Neba i tvojim iskrenim plavim očima.

http://shadowofsoul.blog.hr/