napisano: 25.5.2012. u 11.10h
iz 2. zbirke poezije "Predvorje bijele tišine"
„Samo ne pričaj o nama, još toga se bojim“, stih je poznate pjesme, a ja lovim lirsku metaforu, koju ću zavezati za prepun Mjesec da me opet odvede, kao zalutalu zvijezdu, u zabranjeni svijet iluzornih događaja nestvarne stvarnosti gdje živim i trajem.
''Samo mi ne pričaj o nama.''
Šuti.
Obići ću noćne ulice, zaustaviti se ispod ulične svjetiljke, a sjena će zaplesati svoj nestvarni ples gorkog meda kojeg ispijam i odmah se zaboravljam.
Kažu da se taj krug ponavlja u raznim amplitudama, kažu i znam da ne lažu, ali gorki med kojeg ispijam, zaveo je zalutalu zvijezdu i odnio je u zabranjeni svijet.
Potonula je u svoj bezdan kojem je uzvratila pogled i nestala bez riječi.
''Samo mi ne pričaj o nama.''
Šuti.
Uskrsni u kišnom oblaku ponovljene zore, zatvori me u svoju romboidnu šutnju i, molim te, šuti, budi tajanstveno more koje ni skitnica poput mene ne može razumjeti.
Noćas sam ti nemirisna, nečujna, zaustavljena u gorkom medu, koji je gori glasnik smrti, nego sama smrt trenutka kad god pomislim na tebe.
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
http://shadowofsoul.blog.hr/2012/05/1630802657/zalutala-zvijezda.html
edin.kecanovic
