Dubina Duše je tamno more

i kao aura obavija moj lik

sa zlatnim sjajem rane zore

uči me kako da pišem života stih.

 

U dubinama Duše nešto miruje

i daje nam onu ljudsku dragost,

a njena svjetlost kad me dodiruje

na mene se prelijeva Božja blagost.

 

Ne znam, Dušo, što mi nosiš

pa ne čujem zvuk tvojih koraka,

ali znam da mi dah pronosiš

kroz guste predjele ljudskog mraka.

 

Hvala ti, Dušo, što si tako brižna

i zauvijek čuvaš moje srce malo,

a mnogima si bila nedostižna

i do tebe im baš nije bilo stalo.

 

Svaki put kad mi dušom takneš srce

i oduzmeš onaj titraj života,

ljubavlju obasjaš moje lice

pokazujući što je prava ljepota.

 

Uvijek si sa mnom, tamna kao more,

zaustavljena sjećanjima u jednom trenu

objavljena zlatnim sjajem rane zore

pokazujući mi moju tamnu sjenu.

 

Lijepa je ta moja sjena

što se igra sa mnom svaki puta

pa ne znam, jesam li dijete ili žena

koja pustim životnim stazama luta.

 

U svakom slučaju, hvala ti, Dušo moja,

što u meni ono dijete skrivaš

i kad se pojavi sjena tvoja

kao anđeo čuvar ljubavlju me pokrivaš.

iz moje 2. zbirke poezije PREDVORJE BIJELE TIŠINE

ISBN 978-953-7889-28-9

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

 https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2016/05/1632023594/hvala-ti.2.html

http://shadowofsoul.blog.hr