Razdvoji oblake, uzmi iz njih pregršt riječi i prospi ih po ovom zlatnom jutru da dolete tamo gdje se duša probudila i tiho doplovila do očiju kako bi i slijepom životu podarila blaženstvo.
Nisam zaspala mirnim snom, nisam se doticala noćne tame što me obavijala i sakrivala i od mene same. Nisam.
Samo sam osjetila tiho disanje i znala sam da to diše ovo mlado proljeće, toliko različito od dosadašnjih, a toliko milostivo.
Praznina se napunila pa se prelijeva iskrama ovog čudnog ništavila koje ispunjava svaku sekundu proteklih i dolazećih dana.
Ukrast ću komad neba, zarotirati ga prema Suncu da se zaledi na njegovoj ledenoj zraci i ispisat ću pod dušom tvoje ime.
Život se ocrtao u ovoj poluplavoj zori, iskidano titrajima čudnih konsonanata koji su se, poput ptica tamnih krila, nadvili iznad temelja trošnih nadanja pa zauzeli svoje mjesto u zapisu, koji čeka tren da me obuzme.
Završavam ovu čudnu pjesmu da ostane urezana u misli i dok je zapisujem, polako i tiho nastavljam slijediti ovaj život, čitajući zagonetne šifre iz genetskog koda što će mi donijeti poruku Neba sa pozitivnim predznakom.
Kao stranac, tiho zatvaram vrata ove duše i puštam je da me vodi svojim tajanstvenim stazama prema onom mjestu gdje sam te oduvijek čekala.
http://shadowofsoul.blog.hr/2012/05/1630763795/uzmi-rijeci-iz-oblaka.html
bglavac
edin.kecanovic
