Naša autorica jaky donirala je magicusu četiri svoje knjige ZAČARANA ŠUMA. U ime svih magicusa HVALA!

Iza nje je preko tisuću objavljenih članaka na magicusu. Sjećamo se njezinih prvih početaka u komentarima. Ali nismo dugo čekali da se jaky odvaži i krene pisati. Osim mnogih tema koje su je zanimale, a između njih i tarot, ono što nas je posebno dojmilo bili su njezini prilozi iz njezinog kraja (Sveti Križ Začretje), opisujući njihove običaje, prirodu i što nam je bilo posebno zanimljivo, kulinarski recepti na domaćem jeziku.

Nekako se moglo predosjetiti da jaky ima prosvjetiteljske navike, a saznanje da je jaky učiteljica, samo je to i potvrdilo.  

 

Kad otvorimo knjigu na prvoj stranici je slika djevojčice i dječaka zajedno s djedom, obučenih u lokalnu nošnju, koji stoje ispred ulaza u park prirode na kojem piše - Dobro došli u Sekirišće, a ispod još jedan drveni natpis - Dobro došel prijatel. 

Ispod te slike piše:

Ovu knjigu posvećujem velikom čovjeku širokih vidika, profesoru Petru Štefancu i svoj znatiželjnoj djeci.

 

 

PREDGOVOR (KRENIMO ZAJEDNO)

 

Dobre vile i zločeste coprnice živjele su nekad davno.

Tada je svaka priča imala tužan početak i sretan kraj

i bila je prava bajka.

To je bilo davno i od tada se puno toga promijenilo.

Nisam sigurna vjerujete li još u bajke.

 

Idemo to zajedno provjeriti, ali pazite,

ova priča baš i nije bajka jer ona još traje i živi.

Nekad su se coprnice sakupljale u šumi i  tu bi kuhale

svoje napitke kojima bi mogle sve i svašta začarati.

Tako je i ova šuma postala i ostala ZAČARANA.

 

Ali naše coprnice, nećete vjerovati, postale su dobre.

I tako će naša priča imati sretan početak….

…a kraj?! To ćemo još vidjeti.!

 

V.J.

 

 

Sada slijede pripovjetke, a neki od naslova su:

- Legenda o začaranoj šumi

- Junaci naše šume

- Pravila začarane šume

- Izlet u začaranu šumu

...itd

 

Junaci priča su djeca i njihovi učitelji, koji kroz to putovanje šumom na bajkovit način uče o prirodi i običajima svoga kraja. 

 

Tekst je popraćen originalnim fotografijama djece, učitelja, stanovnika toga kraja, domaćih životinja, biljnog bogatstva...

 

 

Na poleđini knjige piše sljedeće:

 

 

Postoje razne staze, duge i kratke, teške i lake. Svaka ima svoj početak i svoj  kraj. Vode nas životom i pružaju nam njegove ljepote i radosti.

Neke trenetke najradije bismo zaboravili, a onih lijepih se rado sjećamo. Najljepši su pak oni iz našeg djetinjstva. Zato se svi rado vraćamo baš na tu stazu. Tada poželimo da ona nema kraja, da bude ovdje i sada.

....................................

....................................

Neka vas ova staza dirne u srce i tamo zauvijek ostane.

 

 

Još jednom čestitke našoj jaky!