EMILIJ PL. LASZOWSKI

Rođen: 1. travnja 1868. u Brlogu kraj Ozlja na Kupi
Umro: 28. studenoga 1949. u Zagrebu

Hrvatski povjesničar i arhivist, kulturni i javni djelatnik Emilij plemeniti Laszowski, potomak stare poljske obitelji, rodio se 1. travnja 1868. u Brlogu kraj Ozlja na Kupi, kamo je često dolazio tijekom cijeloga života. Umro je 28. studenoga 1949. u Zagrebu.

 

Iako po struci nije bio povjesničar već pravnik, Laszowski je napisao velik broj povijesnih radova, monografija i mnoštvo članaka objavljenih u raznim časopisima i novinama.

Posebno je zaslužan za izdavanje izvorne građe, kao što je Građa za gospodarsku povijest Hrvatske u XVI. i XVII. vijeku, Povijesni spomenici plemenite općine Turopolje, Monumenta habsburgika, a napose Povijesni spomenici slobodnog i kraljevskog grada Zagreba.

Istodobno neumorno je spašavao dokumente i drugu arhivsku građu koja je izložena propadanju u podrumima, potkrovlju i drugim prostorijama, te ju je pohranio i sređivao u prostorima Kamenitih vrata. Na taj je način postavio temelje zagrebačkom Gradskom arhivu.

Premda se Laszowski bavio hrvatskom povijesti u cjelini, upravo je najveći dio svojega rada posvetio Zagrebu i njegovoj prošlosti.

Objelodanio je golem i dragocjen zagrebački arhivski materijal, napisao bezbroj članaka i crtica o društvenim, kulturnim i političkim prilikama Zagreba od najstarijih vremena do početka 20-og stoljeća.

Na njegov poticaj osnovani su 1907. Gradski muzej i Gradska knjižnica, a dvije godine poslije potaknuo je osnivanje Društva za spašavanje, današnje Hitne pomoći, čija je plemenita djelatnost od naprocjenjive vrijednosti.

Laszowski je još od mladosti bio vezan uz rad Zemaljskog, sada Hrvatskog državnog arhiva, kojemu je bio godinama i ravnatelj. No, najvećom njegovom zaslugom smatra se osnutak Družbe braće hrvatskog zmaja što je godine 1905. učinio zajedno s Velimirom Deželićem starijim i Stjepanom Širolom. Zato je dobio naziv prazmaj, a bio je i prvi veliki meštar Družbe. Zmajevi su, a u tome je Laszowski prednjačio, uza sve zabrane i progone, pokretali različite akcije prožete hrvatskom mišlju, među ostalim postavili su niz spomen-ploča zaslužnim Hrvatima.

Emilija Laszowskog u bivšoj su jugoslavenskoj državi prešućivali i odricali mu ne samo zasluge za hrvatsku povijesnu znanost, već i značenje njegove ukupne djelatnosti.