Treperila je u svom bjesu

i grubošću skrivenom u šapatima duše

stala pred porotu

i

razbijala sliku žene.

Sa željom osvete

bacala je blato na sjenke sna

kroz maglovitu sferu nestvarnog svijeta

kao štektanje hijene

padale su uvrede

i proždirale zadnje krhotine povjerenja,

ubijale dušu,

gnječile srce.

 

 

Druga je žena razgolićena do klevete

tražila oproštaj u zvezdanom orlu,

u mislima starog indijanca,

u zvjezdanom zagrljaju,

u maglovitim daljinama nestvarne istine.

Žena ženi iz sjenke sna

pruži srce na virtualnim dlanovima,

srce odbačeno pod nazivom

"dotična osoba"

krvari tugom i prigušenim gnjevom.

Osjećaj ljubavi rađa nove sne,

ljubav tka ljepotu postojanja,

ljubav gnjev pretvara u blagost,

ljubav grli svjetlosnim zagrljajem

svaki novi dan.

 

 

Žena ženi iz sjenke sna

poklanja ovaj stih

pjesmuljak tuge

dlan bez srca

jer srce je već davno

odbačeno, odbijeno, zgaženo

proglašeno bolesnim,

neupotrebljivim.

Žena ženi iz sjenke sna

ostavlja ovaj virtualni cvijet

i suze 

kristale svoga sna na laticama.