Potonula sam u tom plavom moru, ostavila sam otisak želje na bijelom pijesku i zaogrnula sam dušu zlatnim sjajem novog pogleda... i opet si me probudio jutros, snenu poljubio i ušetao u naše jutro... ponavlja se ova igra i traje već 5 godina, u tebi vidim svoju dušu, zavezanu i razvezanu... slobodnu i vječnu... sreli smo se, zavoljeli... kao što trava obožava tlo iz kojeg raste, kao što se na pučini ljube nebo i more spajajući svoje vlažne usne u trenutku čudnog odsjaja sunca kad tone iza horizonta, znam... ta ljubav bez oluja, ta ljubav bez pustoši praznine srca... gleda me plavim okom i namiguje uz osmijeh...kad se na nebu pojave zvijezde i pogledaju me očima mačke, iz knjige života uzet ću par slova, oblikovati ih u našu istinu i odšetati u onu kaplijcu mraka što kao svilena ruka miluje kožu na vitkom boku... kad vidim tvoj san, to prekrasno tijelo vitkih udova, znam da me čeka još samo jedan dan uživanja i pregršt zlatnih želja što oblikuju ovaj ljetni dan.. beskrajan i plav kao lan... istina je u srcu, ljubav je u plavom oku, beskraj je u mojoj vječno lutajućoj duši... duši što je konačno pronašla prolaz između svjetova i zaustavila vrijeme u onom trenutku kad je trebalo biti... iza zida šutnje nema nikoga... samo prekrasne zakletve na oltaru života... ljubav i život .. cor non mentitur...