Nikako se ne može reći da ja ne cijenim zlato. Posve je suprotno, ali tome nisu razlozi nikakove porodične ili religijske prirode. 

Zlato i zlatarnice volim, jer su one bile veliki dio mog djetinjstva u Dubrovniku, kada sam kao sasvim malo dijete obilazio gradske zlatarnice i ta je ljubav ostala do dana današnjega. 

I tako ja jedared odem do jedne zlatarnice u centru grada, koju sam poznavao od ranije pa se raspitam, ima li finih muških prstena, jer u doba vladavine radničke partije u Australiji bijaše donesena jedna uredba, da svaki penzioner dobije nekih 1.700 dolara dodatka, a ja pomislim kako bih mogao sačuvati taj novac na način, da kupim zlato, jer sam zapravo prilično štedljiva osoba. 

I tako se odlučim, da kupim neki fini zlatni prten, prodavačica mi pokaže prstenje, ali primijetim krajičkom oka neki zeleni zlatni prsten, koji mi je bio poznat još iz doba moje rane mladosti u Dubrovniku pa je zamolim, da mi ga pokaže i doista, bijaše to lijepi biskupski prsten s agate dragim zelenim kamenom, koji bijaše na 20% popusta i kupim ja taj prsten. Nekada sam ga nosio, nekada nisam, ali uglavnom tome budu razlozi ti, da je taj prsten zahtijevao uvećanje, jer mi bijaše sasvim uzak. 

I nekih dvije godine kasnije odem ja do iste zlatarnice u centru grada pa zamolim prodavačicu, da mi napravi veći opseg prstena, jer mi je ovaj mali, ona se složi pa mi veli, da će me taj posao koštati 120 dolara. Pristajem li ja na to ili ne?, jer bijaše u silnoj nedoumici, da je takav lijepi biskupski prsten prodala prije dvije godine tolikom bijedniku kakav sam ja i ja pristanem, a ona mi veli neka se javim za jedno 7 dana. 

Nakon toga vremena odem ja do nje i ona mi dadne prošireni prsten, koji je prethodno bio tako očišćen, da se činilo da svijetli. Takav bijaše njegov sjaj i stavim taj prsten na prst svoje lijeve ruke pa krenem kući, ali nešto mi ne dade mira pa ja stanem zagledati taj prsten i na koncu bijah silno iznenađen, da ona na njemu nije utisnula žig, koji svaki zlatni prsten mora imati. 

I sada bi me netko pitao zašto ona nije stavila žig na taj lijepi biskupski prsten?
Pa zato, da se on ne bi mogao po ničemu razlikovati od bižuterije, jer je i njoj kao i mnogima prije i poslije nje bilo jasno, da imaju posla sa posljednjom adelaidskom bijedom, koja nije ništa drugo, nego bižuterija. 

I ja i dan danas nosim taj prsten bez žiga, iako je također istina, da sam ja svojim radovima iz kozmologije koji su objavljeni u Hrvatskoj, zapravo, na njega sam stavio svoj žig.

odlomak iz knjige RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php