9. poglavlje

ZAOSTALI I NOVO NADOŠLI

U prošlom članku smo govorili o razvoju života, o svijesti i o formi - o trostrukoj fazi djelatnosti praduhova - o ŽIVOTU koji oko sebe skuplja tijelo i time stiče svijest i o tome smo govorili kao da postoji samo ta jedna klasa, kao da je praduh sam neprestano napredovao. Ali osim njih postoje i zaostali. Kao što u školi ima takvih koji ne uspiju ispuniti uvjete za prelaz u viši razred, tako se slično događa u svakoj razvojnoj periodi, da neki zaostanu i ne postignu viši stupanj.

Svaki napredak ovisi o tome da li je život koji se razvija dosta gibak, prilagodljiv i savitljiv da se može naučiti na nove uvjete, ili je krut i nesposoban za promjene. Sposobnost prilagodbe je svojstvo koje omogućuje napredak, a pomanjkanje toga uzrok je zaostajanju duha i forme.

Otvrdnuto, neelastično stanje nekih u periodi Saturna spriječilo je buđenje božanskog duha u njima pa su oni ostali mineral. Kasnije su se i oni razvili i pojavili u periodi Sunca ali je ostala razlika između njih i pionira životnog vala, koji su normalno napredovali. Tako je došlo do toga da postoji više raznih klasa.

Priroda polagano napreduje. Kod nje nema naglih promjena. Vrijeme joj ne znači ništa, stjecanje savršenstva sve. Ruda se ne pretvori u biljku u skoku nego postepeno, gotovo neprimjetno. Biljka ne preko noći u životinju. Za to su potrebni milijuni godina. U prirodi ima stupnjeva i podstupnjeva. Ljestve bića se protežu bez prekida od protoplazme do Boga.