13. poglavlje

NATRAG BIBLIJI

Za vrijeme polarne, hiperborejske i lemurijske epohe bila je razmjerno laka zadaća voditi čovječanstvo, jer čovjek tada nije imao intelekt. Ali onda je za vrijeme prvog dijela atlantske epohe pridošao taj uznemirujući element, koji je razvio lukavstvo što je produkt slobodnog i neograničenog intelekta. Lukavstvo pomaže požudu i ne brine se o tome da li je ona dobra ili zla, hoće li donijeti veselje ili bol.

U polovici atlantske epohe bio je duh potpuno uvučen u svoje nosače i počeo je raditi na intelektu, da bi izazvao misli i razumno djelovanje, sposobnost da na osnovu stanovitog određenog uzroka ustanovi neizostavne posljedice koje slijede i da na osnovu određenog djelovanja ustanovi uzroke koji su ga izazvali. Tu djelatnost zaključivanja i logike trebalo je u arijanskoj epohi još dalje razviti i zato su bili osposobljeni izvorni Semiti (5. rasa atlantskog doba) "izabran narod" da taj klijajući dar dotjeraju do te zrelosti da on pređe na njihovo potomstvo i da na taj način postanu sjeme za novu rasu. Pokazalo se da nije lako lukavstvo pretvoriti u razumnost. Ranije promjene u čovječjoj naravi bilo je lako učiniti. Tada ga se moglo s lakoćom voditi jer on u to vrijeme nije imao ni svjesnih požuda ni intelekta koji bi njima upravljali, ali je u doba izvornih Semita on postao dosta lukav da osjeti ograničenja svoje slobode kao mučna i da pravila koja su mu postavljala granice stalno zaobilazi. A zadaća voditi ga bila je to teža jer je bilo potrebno ostaviti mu stanovitu slobodu izbora, da s vremenom nauči samosvladavanje. Zato je stvoren zakon koji je izrekao neposrednu nagradu za poslušnost i neposrednu kaznu za kršenje naredbi. Tako je čovjeku u ograničenoj mjeri utuvljena milom ili silom razumna pouka koja kaže daje put "prestupnika težak" i da se "Boga" ili vođe koji čovjeka vodi "treba bojati".

Od svih onih koji su bili predviđeni kao "sjeme" nove rase ostalo je malo njih vjerno. Drugi su bili buntovni i potpuno osujetili, ukoliko se to njih ticalo, namjere vođe ženidbama s drugim atlantskim plemenima, čime su donijeli manje vrijednu krv u svoje potomstvo. Radi te vrste neposlušnosti oni su ostavljeni na cjedilu i smatrani "izgubljenima". Vjerni su umrli primjereno svom tijelu u pustinji Gobi (u "pustoši") u nutarnjoj Aziji, kolijevci naše današnje rase. Ali su se utjelovili kao svoji vlastiti potomci i naslijedili "obećanu zemlju" kakva je ona sada. Oni su arijska rasa u kojoj se razvio razum do savršenstva.