GRČKA MISTIKA (nastavak)

PITAGOREJCI

Pitagorejci su prije svega bili mistička škola. Učitelj je vlastitim primjerom podučavao askezu; pripravljanje za smrt. Oni nisu imali misterije, nego je ljubav prema mudrosti (označava je riječ-sofija) prva misterija. Hijerarhija se uspostavljala kroz stupnjeve napredovanja i analogna je stupnjevima u misterijama. Svrhovitost se ogledala u težnji savršenstvu da bi što više nalikovali božanstvu. Za istinski izabrane „put života“ je sredstvo divinacije („Od smrtnika ti si postao bog“. To je bilo uvjerenje koje su posvećeni stjecali za onostranost.).

U tom smislu je Pitagora bio predstavljen kao utjelovljeno božanstvo, daimon (genij, posrednik); Empedoklo se proglašava bogom, a ne smrtnikom.  Za Platona je filozof onaj koji poznaje umijeće umiranja. Odjek mističkih formula naći ćemo od Platona do aleksandrijske škole, a sva svojstva upućenih, posvećenih, mistika Platon pripisuje i filozofima. Upravo time su nadahnute i alegorije i slavni mitovi, a osjeća se to i u dijalozima Gozba, Država i Fedar.

Postupci očišćenja i sjećanja imali su veliko značenje u mističkim zajednicama. Platon ih je sačuvao dajući im filozofsko/mističko značenje. Sokrat svojim pokoravanjem zakonima države, ispijanjem otrova, svojim spokojstvom pokazuje da država nadilazi građane. On je postao heroj/mistik filozofske tragedije koja završava trijumfom besmrtnosti duše i prezirom tamnice ovoga svijeta.

(nastavlja se)