24.6.

Postoji indijska izreka, koja glasi; „Sretneš li putem Budu, zatuci ga!“

Ta izreka zvuči stravično, a ona to i jest, ako se shvati doslovno.

Suprotno tome, ispravno shvaćena, ona izražava veliku mudrost. Na primjer, ne pitaš li se kako to da različite religije u nekim točkama daju različite pa i sasvim suprotne izjave, no Ja ipak sve njih nazivam dobrima i pomažem im?

Odgovor glasi: sve ovisi samo i jedino o stanovištu.

Kršćanska, hinduistička a dijelom i budistička religija uče da čovjek sebi treba načiniti sliku Boga, obožavati je i na taj se način približiti Bogu.

Židovstvo, islam i strogi budizam uče da se ne smije načiniti nikakva slika. Zato što je Bog izvan svakog opisa.

Što je sada ispravno, pitaš ti. Odgovor glasi: oboje.

Na početku ti je potrebna slika Boga. Ti moraš doživjeti da je Bog tvoj prijatelj, tvoj istinski Otac, tvoja ljubazna Majka. Da je On uvijek za tebe prisutan i da je On uvijek prisutna ljubav.

Prije ili poslije dolaziš do toga da je slika za tebe odveć veliko ograničenje. Došao je trenutak u kojem moraš „zatući Budu“, tj. na tvom putu prema Bogu, ti se moraš osloboditi slike, kako bi se mogao približiti sadržaju.

Time je objašnjeno odbijanje slikovnog prikazivanja Boga u židovstvu i islamu.

No, taj trenutak ne smije doći odveć rano. Tek kada je tvoje srce ispunjeno vidljivim Bogom, imat ćeš snage da tražiš nevidljivog i da Ga nađeš.

„Zatučeš“ li svoju sliku suviše rano, ostvarenje Boga ti može pričinjati poteškoće, jer tvoje srce još nije toliko ispunjeno da biva kao samo od sebe privučeno Bogom kao magnetom.

Sve ima svoje vrijeme. Strpljenje je blagoslov vremena. A put prema Bogu gotovo je skoro isključivo popločen ljubavlju, strpljenjem i povjerenjem.