PROČITANO

960

PUTA

OD 14.01.2018.

SHAMBALLA - II. dio

Transhimalajski Stonehenge

Godine 1928. na visini od 4.572 metra na svom transhimalajskom putovanju Roerich se zapanjio vidjevši tri duga, ravna reda visokih, okomito postavljenih kamenova s uklesanim znakovima, koji su se od okolnog krajolika isticali svojim neobičnim oblikom i uzorcima. Taj golemi kameni kompleks završavao je velikim krugom uspravnog kamenja s tri menhira u središtu. Strukturu je opisao kao kombinaciju Stonehengea iz Engleske i Carnaca iz drevnog keltskog svijeta Bretanje, mjesta koje je ranije posjetio. Njegova je karavana trebala prenoćiti u blizini te kamene enigme, ali on se ondje zadržao tri dana i otkrio još četiri reda okomitih kamenih formacija u okolnim područjima.

Zadivljen onim što je vidio, Roerich je upitao svoje tibetanske vodiče: «Molim vas, recite mi tko je postavio ovo kamenje?» Odgovorili su mu: «Nitko ne zna... ali ovaj se okrug od drevnih vremena zove Doring... mjesto svetog stojećeg kamenja. Naši preci kažu da je neki nepoznat narod prošao ovuda prije mnogo vremena; ostali su ovdje nekoliko generacija, ali to nije postao njihov trajni dom» (N. K. Roerich, Himalayas, navedeno djelo, passim). Roerich je bio zadivljen činjenicom da je putujući visoravnima Transhimalaja naišao na «oličenja Stonehangea i Carnaca» (ibid.).

Druge čudnovate pojave u Tibetu

Na tom su se golemom teritoriju zbivali neobični događaji, a neki od njih otkrivaju prisutnost superiornih duhovnih bića.

Gđa. Alexandra David-Néel, u svojoj knjizi The Superhuman Life of Gesar of Ling (Nadljudski život Gesara iz Linga, u izdanju Claude Kendall, New York, prevela Violet Sydney, 1934.), opisala je neobičnu epizodu iz vlastitog života koja se odigrala u gradiću Jyekundo, smještenom u pustom okrugu sjeveroistočnog Tibeta. Za svog boravka ondje upoznala je tibetanskog lamu za kojeg se govorilo da povremeno nestaje u snijegom prekrivenoj planinskoj regiji gdje ne postoje nikakva sela, gdje čovjek lako može umrijeti od gladi ili se u kratkom roku smrznuti. Uvijek bi se nakon nekog vremena vratio u civilizaciju i, odgovarajući na znatiželjna pitanja, odgovarao samo da je bio s «bogovima u planinama» (ibid.).

Jednog je dana gđa. David-Néel napola ozbiljno upitala lamu bi li, prilikom svog sljedećeg odlaska «Vladaru planina» poklonio mali dar koji se sastojao od gomile kineskih papirnatih cvjetova (ibid.).

Nekoliko mjeseci kasnije, vrativši se sa svog puta u to zagonetno područje, on je učenoj Francuskinji predao suvenir koji mu je dala ta osoba. Bio je to predivan plavi cvijet koji u južnom Tibetu cvate u srpnju. David-Néel je bila zapanjena, rekavši da je u Jyekundu u to vrijeme temperatura bila 20 stupnjeva ispod nule, rijeka je bila prekrivena slojem leda debelim dva metra, a tlo je bilo smrznuto.

«Odakle Vam to?», zadivljeno je upitala. Lama je odgovorio: «Možda iz tople doline na sjeveru» (ibid.).

Roerich je također zabilježio niz izvanrednih natprirodnih događaja, jedan od kojih je bilo iznenadno pojavljivanje Rigden Jyopea (or Djapoa), vladara Shambhale. Priča se da kad je ušao u određeni lamaistički hram, svijeće su se iznenada same upalile. Roerich je iznio ovu priču:

Bilo je slučajeva iznenadnog pojavljivanja prekrasnog mirisa, kao od hramskog tamjana, u srcu Gobija, gdje se kamena pustinja protezala stotinama kilometara u svim smjerovima. Na vidiku nije bilo nijednog hrama ili kolibe, pa ipak su svi članovi ekspedicije u nosnicama osjetili miris u isto vrijeme. To se dogodilo u nekoliko navrata, a da za to nije bilo apsolutno nikakvog objašnjenja.

(Citirano u Shambhala, Andrew Tomas, navedeno djelo, str. 57)

U tami mnogih noći Roerich je viđao žive bljeskove okomitih stupova bijele svjetlosti koji bi sijevnuli prema nebu. "Što se događa?" - upitao bi svoje vodiče lame. Oni bi odgovorili: "To su zrake iz Kule Shambhale" (N. K. Roerich, Himalayas) navedeno djelo), objasnivši da su zrake bile namjerno usmjerene u vis iz velikog, trokutastog, svjetlećeg kamena – takozvanog Chintamani kamena – koji se nalazio na vrhu Žadne kule. Rekli su mu da posjeduje okultna svojstva koja su u stanju dati telepatsko unutarnje vodstvo i izazvati preobrazbu svijesti kod onih koji su s njim u dodiru.

Zapanjujuća stvar u vezi s tom predajom je to što su Chitamani kamen navodno na Zemlju «na krilatom konju [lung-ta]» donijeli «glasnici bogova iz solarnog sustava u zviježđu Orion» (Dr. Walter Y. Evans-Wentz, The Tibetan Book of the Great Liberation [Tibetanska knjiga velikog oslobođenja], Oxford University Press, 1954.).

Čini se da je bilo više takvih «dragih kamenova» (ibid.) jer, prema drevnoj lamaističkoj predaji, tri su takva piramidalna vršna kamena bila donesena na Zemlju i postavljena na različite lokacije svaki put kad je bila osnovana duhovna misija od vitalne važnosti za čovječanstvo. Prema nekim mišljenjima jedan je bio na vrhu Velike piramide u Gizi, drugi na Žadnoj kuli Shambhale, a treći bi sada mogao biti pod morem na mjestu koje znamo kao Atlantida.

Zagonetka čarobnog žezla

U Tibetu se tradicionalno vjeruje da je godine 331. po Kr. škrinja «stigla s neba» (Andrew Tomas, Shambhala, navedeno djelo, tekst pod slikom u dijelu s fotografijama). U njoj su pronađena četiri sveta predmeta. Među njima je bio čarobni zlatni štap zvan dorge koji navodno ima izvanredna natprirodna svojstva. Tibetom stoljećima kruže fantastične priče o tom štapu, a srebrne, mjedene i željezne kopije danas se mogu naći u većini tibetanskih lamaističkih samostana. Vjeruje se da je oko sebe tijekom posebnih vjerskih ceremonija širio blistavu svjetlost, a u rukama kralja Shambhale bio je u stanju fokusirati i upravljati snažnim kozmičkim silama. Priča se da je također imao moć izbacivanja gromova i stvaranja rupa u oblacima.

Mnogo godina poslije otkrića kovčežića, pet stranaca iznenada se pojavilo pred tadašnjim kraljem Shambhale Tho-tho-ri Nytan-tsanom i naučilo ga pravilnoj upotrebi predmeta iz kovčega.

Neobična letjelica iznad Himalaja

Mahatma Morya zvao je Shambhalu «Grad znanosti» (Passport to Shambhala, navedeno djelo, pismo 62, str. 101), zbog čega je prikladno razmotriti mogućnost da ta kolonija (ili kolonije) superiorne kulture posjeduje naprednu tehnologiju.

Da su stanovnici te tajanstvene naseobine znanstveno osviješteni može se zaključiti iz priče ispričane Roerichu o lami koji se vraćao u svoj samostan nakon dugog puta u jednu udaljenu zajednicu. U uskom tajnom podzemnom prolazu lama je sreo dvojicu muškaraca koji su nosili čistokrvnu ovcu i rekli mu da životinja služi za znanstveni uzgoj u Dolini besmrtnika (N. K. Roerich, Altai-Himalaya: A Travel Diary [Altaj-Himalaja: Dnevnik putovanja], Arun Press, Brookfield, CT, 1983, prvo izdanje 1929.).

U drugoj priči o središnjoj Aziji pod naslovom Zvijeri, ljudi i bogovi istraživač i autor dr. Ferdinand Ossendowski zabilježio je neke fascinantne činjenice, a njegova dokumentacija jednako je intrigantna za čitanje kao ona Nicholasa Roericha, Alexandre David-Néel i Andrewa Tomasa. Jedan mongolski lama ispričao je dr. Ossendowskom ne samo o golemom sustavu tunela ispod Himalaja nego i o «neobičnim vozilima koja su jurila kroz njih izuzetno velikim brzinama» (Ferdinand Ossendowski, Beasts, Men and Gods, E. P. Dutton & Co., New York, 1922).

Strojevi koji se brzo kreću pod zemljom ukazuju na mogućnost tehnoloških dostignuća velikog kalibra u vremenu za koje se čini da stoljećima prethodi našem trenutnom razumijevanju složenih strojeva. Ta je predaja nastala davno prije nego što je zapadni svijet razvio bilo kakvu tehnologiju. Postoje slične priče da su podzemna vozila nekada prometovala ispod platoa Gize (arapske predaje iz 10. stoljeća). Trebali bismo razmotriti mogućnost da su Shambhala i Velika piramida možda povezane sustavom tunela.

Na svojim putovanjima po Tibetu Roerich je pročitao stare lamaističke tekstove koji su govorili o «željeznim zmijama koje proždiru svemir vatrom i dimom» i «stanovnicima dalekih zvijezda» (N. K. Roerich, Heart of Asia, navedeno djelo). Također, brojna su nevjerojatna viđenja brzih letjelica u zoni Shambhale. Ovaj izvještaj iz Roerichovog dnevnika opisuje što se dogodilo dok se njegova ekspedicija kretala u blizini Karakorumskih planina:

Petog kolovoza – nešto izvanredno! Bili smo u našem kampu u okrugu Kukunor, nedaleko od Humboldtovog lanca. Ujutro oko devet i pol neki od članova naše karavane primijetili su kako nad nama leti izuzetno velik, crni orao. Nas sedmorica zagledali smo se u tu neobičnu pticu. U istom trenutku drugi član naše karavane primijetio je: 'Tamo je nešto visoko iznad ptice.' I zapanjeno je viknuo. Svi smo vidjeli, u smjeru od sjevera prema jugu, nešto veliko i sjajno, reflektirajuće poput Sunca, poput golemog ovalnog predmeta koji se kreće ogromnom brzinom. Leteći iznad našeg kampa ta je stvar promijenila smjer s juga na jugozapad. I vidjeli smo kako je nestala na intenzivno plavom nebu. Čak smo imali vremena izvaditi dalekozore i vrlo smo jasno vidjeli ovalan oblik sjajne površine čija je jedna strana blistala od sunca.

(N. K. Roerich, Altai-Himalaya, navedeno djelo).

Roerichovo viđenje dogodilo se oko dva desetljeća prije nego što je pilot Kenneth Arnold podnio svoj slavni izvještaj o formaciji srebrnih, kružnih, metalnih letjelica koje su se poskakujući kretale nebom blizu Mount Rainiera u Washingtonu (SAD), odakle je nastao naziv «leteći tanjuri». Samo je letjelica nepoznatog tipa mogla izvoditi nagle zračne manevre zabilježene u Roerichovom dnevniku. Vidjevši disk na nebu, jedan od lama iz ekspedicije mirno je rekao Roerichu: «To je znak Shambhale... čuvaju vas Besmrtnici Shambhale... jeste li primijetili u kojem je smjeru otišla ova kugla [?]... morate ići istim smjerom» (N. K. Roerich, Heart of Asia, navedeno djelo, passim)

SHAMBHALIN TROKUT

U našoj potrazi za zagonetnom «Dolinom Besmrtnika» drugi dio naše priče utvrdit će lokaciju Roerichova «tri stupa Shambhale» koji tvore «Shambhalin trokut», područje očaravajućih događaja koji uključuju nedavno otkrivanje zapisa o međuzvjezdanoj tragediji i viđenja grupa piramida u Tibetu.

O AUTORU:

Tony Bushby napisao je mnogo članaka za Nexus od kojih je posljednji «Celestial Prophecies and the Great Pyramid» (Nebeska proročanstva i Velika piramida), objavljen u europskom izdanju Nexusa sv. 15, br. 5 i 6. Autor je nekoliko knjiga: The Bible Fraud (Joshua Books, 2001, izvadak «Biblijska prijevara» objavljen u hrvatskom Nexusu br. 31-33), The Secret in the Bible (Joshua Books, 2003; izvadak «Drevni gradovi pod pijeskom Gize», objavljen u hrvatskom Nexusu br. 1); The Crucifixion of Truth (Joshua Books, 2005); The Twin Deception (Joshua Books, 2007); i The Christ Scandal (Stanford House, 2008).