Tamo negdje, negdje gdje se ljubav počinje pretvarati u 'vezanje' (athu. ponekad Athumanunh tu riječ izjednačuje sa 'sidrenjem', ali ne Kotvar!) postoji mjesto Vrazap, a na tom mjestu nalazi se Vrazap (athu. Zapečačena Volja). Dakle tu su, iza Šestih Vrata Vratovrema Rizmas, koje nadzire Ahaui Sisida, još jedna vrata – Vrata Hekanut.

Vrata Hekanut nisu 'vrata između', poput Emolin(a), to su 'skrivena vrata' nazvana Hekanut … tu, na tom mjestu Anakra ne šumi, ne šapuće … tu Anakra – sluša! Ovaj put, Alantael ne dolazi sam, prate ga odabrani Galanteri, teško oklopljeni i naoružani, Vodosip koji pada ne primjećuju, mirno jezde na Nebokonima, pozorni i riješeni djelovati sada i odmah (athu. trenutačno, istog trenutka, čak i prije nego se opasnost pojavi).

Čim su se približili Hekanut(u) Galanteri otkopčavaju stezaljke na Oštrosijecima i ruke spuštaju na držišta oružja … Alantael, čim se približio, osjetio je – Netko ga već čeka. Nije neprijatelj, to je Netko tko ga jako dobro poznaje … onda je, vidi! Tealana, Daroznanka Anakre iz Visokog Reda Vatroznanki, majka Alantaelova … 'ona koja razumije riječi Moći prije nego se izgovore'.

Stoji, savršeno mirna, odjevena u Obredbleku (athu. ceremonijalna haljina) … bez oštećenja, bez znakova borbe, kao da je sama izabrala ostati ovdje … ovdje nadzor drži Ahaui Sisida, ona koja savršeno razumije Hekau (athu. slično je Anakra, ali puno starije). Opetovano Nadnar Pozvuk Netum, ali ovaj put, nije oduzeo nadzor, baš suprotno – dao je previše nadzora … Majka se nasmije, raduje se što vidi najmlađeg sina … osmijeh je topao, kao nekad kad je bio dijete:

Alantael. Došao si sine! Alantael brzo odgovori: Majko, brzo moramo napustiti ovo mjesto! Galanteri će nam osigurati siguran prolaz … Tealana promatra sina, gleda ga blago i odjednom pita: Zašto? Zašto moramo otići? Alantael ostane malo zbunjen, Oštrosijek reagira blagim titrajem, promišlja: Nevjerojatno! Otac je bio potpuno slomljen, a majka … osjećam kao da je zadovoljna, kao da je postala ono što je oduvijek željela biti.

Majka se približi Alantaelu: Alantael, sine moj, zašto odlaziti … Ovdje nema Patnje, nema Grešaka, nema Gubitaka … Alantael je naglo prekine: Majko, ovdje nema ni Izbora! Tealana ga pogleda, gleda ga ispitivačkim pogledom … nešto treperi dok Tealana promatra Alantaela … Ne, nije Slabost, to je nešto poput Neslaganja.

Tealana se još bliže primakne Alantaelu, podiže i širi ruke, ne napadački, nego zaštitnički … Raširene ruke Hekau (athu. raširena krila predstavljaju sposobnost pružanja skloništa i vodstva, ali mogu simbolizirati povezanost sa zrakom i nebom), Anakra se savija, ne nasilno, već gotovo savršeno … blagost Hekau pruža olakšanje, ali Alantael reagira!

Alantael naglo odstupi, odmakne se od majke: To nisi ti! Tealana ga pokuša umiriti blagim glasom: Ne, ovo sam ja … bez Straha, sine moj … Granice koje si podigao čine nas slabijima … Međutim, Alantael odlučno uz protivljenje odgovori: Ne! Granice su ono što nas odvaja od Zla i čini nas ljudima! Tealana stane, njezin pogled postane razočaravajući: Onda još nisi spreman … sine moj! Svijet se stane zatvarati Anakra i Hekau stapaju se i polako blijede …

Hekanut se zatvara, Alantael ne može više dosegnuti majku … Tealana nije zarobljena, ona je Čuvarica Hekanuta pod nadzorom Siside Ahaui! Alantael postaje svjestan – majku, za razliku od oca, ne može silom promijeniti i uvjeriti jer ona pod utjecajem Nadnar(a) vjeruje kako je u pravu. Možda je tog trenutka Alantael postao svjestan nečega još goreg – Divana sve više poprima karakteristike Daroznanke, čak zvuči kao Nemenida (athu. moguće sestra Siside, ali Nemenida nadzire Tugu i Mrtvožive Voštane …).