Nije dugo trebalo, Divana i Alantael postali su svjesni kako Akseben nije više samo 'njihova' ... Akseben postaje glavna opasnost za Svijet koji njih dvoje zapravo žele spasiti. Te Noći u Vrištokreštu, u Kamenzidu, svjetla su nekako drhtala, a nije bilo ni daška Erodaha. Nije bilo zvukova poznatih, a to je već bio problem ... jer, kad sve utihne na Vrištokreštu nešto veliko, preveliko se šunja okolo Noćošume.

Alantael se popeo na vrh Kulobrana, dlanove je naslonio na hladan kamen, a pogled je upro u Nebo iznad Vrištokrešta koje nije bilo blistavo kakvo bi zapravo moralo biti. Alantael nešto osjeća, ali nije to nikakva poznata prijetnja, više mu to nalikuje na nekakvu 'Promjenu Pravila' ... a to ga je plašilo više nego bilo kakva vojna prijetnja Kamenzidu.

Odjednom, glas iza njega: I ti to osjećaš ...? Divana, nije ga pitala, tražila je potvrdu nečega što je i sama znala i osjećala ... Došla je tiho, ali njezina nazočnost uvijek je nosila sa sobom nešto što se nije moglo lako sakriti. Bio je to Alantaelu dobro poznati osjećaj - Svijet ima još jednu dimenziju koju većina Bića zapravo ni ne vidi.

Nije Nebo, nisu Nebesnici! Nego nešto iza ... Tiho joj odgovori Alantael. Divana mu priđe bliže, položi ruku na njegovo rame: Ona je! Divana nije trebala izgovoriti ime, oboje su znali kako je to - Akseben! Divana nastavi: Znali smo kako je posebna ... Alantael je naglo prekine: Posebna, što je ovo Divana? Pogledaj moje ruke, same traže Oštrosijek ... ruke koje traže Pravdu, ruke koje drže Štit, ruke koje su već jednom pogriješile ...

Ako Ona ovo nastavi … Pravila i Zakoni koje pokušavamo zaštititi više neće vrijediti! Nastavi Alantael, a Divana ga pogleda oštro, kao da se malo naljutila: Zakoni nisu isto što i Istina … ili ti možda imaš drugačije mišljenje? Alantael se osmjehne: Ne, ali objasni ti to Svijetu koji počiva na tim Zakonima. Nastane već poznata Tišina, sada možda i teška jer Alantael i Divana znaju odgovor, ali se ipak nadaju kako neće morati taj odgovor izgovoriti.

Alantael ipak progovori prvi: Moramo je zaustaviti! Nije to zvučalo kao nešto službeno, više je to nalikovalo očinskoj brizi, ali Divana to baš nije dobro prihvatila: Ne! Ona je naša kći! Alantael je odmah požalio, a Divana mu priđe bliže: Alantael, pozorno me slušaj … ja sam je osjetila prije Sudbine i prije Vremena, prije nego što je postojala! Ona nije Greška, ne dam je ni Sudbini, ni Vremenu, a ni … tu zastane i položi dlan na Alantaelovo lice.

Alantael tiho odgovori: Nisam nikad pomislio kako je ona naša Greška, ali … ako se ovo nastavi, mogla bi to postati. Divana ga sada gledala ravno u oči, dugo … a onda progovorila: Ti se zapravo, ne bojiš nje, ti se bojiš Izbora! Divana je pogodila Alantaela, upravo tamo gdje najviše boli. Onda, Aer zatreperi, ne poput Anakra(e), već kao da se Stvarnost dvoumi, pokušava se predomisliti … i onda, Akseben je tu, nekoliko koraka od Alantaela i Divane. Ne kao dijete, ne kao Vidoslut, nego kao Nešto što pripada ovdje, ali i negdje drugdje istodobno.

Divana počne teško disati, Akseben je gleda, toplo, prepoznatljivo … skrene pogled prema Alantaelu i progovori: Znam o čemu ste razgovarali … Glas Akseben nije bio dječji, ali nije ni odrasli, glas joj je … izvan Vremena. Akseben nastavi: Moram nastaviti! Svijet koji poznajete možda neće preživjeti … Divana stane odmahivati glavom: Ne kćeri, promijenit ćemo ga zajedno!

Majko, ne možete ići tamo kamo ja idem! Sada Alantael stane pred Akseben: Ako ne možemo ići s tobom, onda ćemo te zaustaviti! Tišina, kratka, ali opasna … Akseben napravi korak naprijed prema Alantaelu: Tata, morat ćeš odlučiti, štitiš li Svijet … ili mene! Tog trenutka Priča prestaje biti mitološka, sudbonosna … Priča je postala Izbor … i to onaj najgori! Alantael tog trenutka opet posumnja u svoju misiju, što znači spasiti Svijet, a izgubiti kćer?!

Dakle, nastaje trenutak koji Mitologija teško prihvaća, sve počinje izgledati pogrešno, Svijet je na tankom rubu, jako blizu propasti … Divana čvrstim glasom, ali s očima koje odaju strah, progovori: Nećemo birati između tebe i Svijeta, pronaći ćemo 'treći Izbor' … Akseben uz blagi smiješak prekine Divanu: Da, ali ja jesam Treći Izbor!

Alantael naglo isuče Oštrosijek, koji je gorio ljubičasto, zamahne savršenim potezom, usavršavanim godinama tijekom bitaka, vođen Prisegom i opravdan Strahom … Pogodi! Ne Akseben … već Vrijeme! U trenutku kontakta Oštrosijeka i Vremena Stvarnost se raspadne u komadiće koji ostanu lebdjeti u zraku … Svijet je izgledao kao 'razbijeno ogledalo' i odbijao je odlučiti u kojem se komadiću razbijene Stvarnosti doista nalazi.