Božica Afrodita, simbol ljubavi, čije ime znači "rođena iz pjene", nastala je iz mora oplođenog sjemenom boga Urana (neba), kojeg je poslije kastrirao njegov sin Kron (rimski Saturn). Bila je žena Hefesta, hromog boga vatre, na glasu i zbog svoje nevjere, ponekad strastvena, a ponekad plačljiva ljubavnica, između ostalih, Aresa (rimskog Marsa) i Adonisa, te, naposlijetku, i Erosova majka. Kao što smo već utvrdili, Afrodita, duhovna kći babilonske božice Ištar, postala je rimskom božicom Venerom, koju su ljudi postupno počeli poistovjećivati sa zodijačkim planetom kojem su pripisivane sve njezine vrline i slabosti. Venera je poistovjećivana i s večernjom zvijezdom koju su slijedila trojica mudraca do čudesnog i svetog mjesta na kojem se, po kršćanskome vjerovanju, rodilo iznimno biće Isus - inkarnacija čiste ljubavi, bez traga putenih žudnji.

Tako putena i kobna ljubav božice Inane - koja se temeljila na poljodjelskim obredima i načelu rađanja koje jamči produljenje postojanja ljudskoga roda - kao i duhovna i vječita ljubav prema kojoj je večernja zvijezda Venera vodila trojicu mudraca, predstavljaju početak i kraj jednoga mita.

(D. Colin)