Legenda o Ištar u početku se poklapa s pričom o Inani, no zatim se od nje postupno udaljuje i prerasta u zaseban mit, osobito u glasovitom spjevu poznatom pod nazivom Ep u Gilgamešu. Za razliku od Dumuzija, junak Gilgameš odbija nasrtljivu Ištar, čime ju je strašno razljutio. Osvetila mu se tako, što je stvorila golemoga nebeskoga bika i poslala ga na zemlju kako bi zgazio ili rogom usmrtio Gilgameša, koje je ipak spasio prijatelj Enkidu. Njega je, pak, Ištar poslije usmrtila svojim čarolijama. Neutješan zbog gubitka prijatelja, Gilgameš se zaklinje da nikada neće umrijeti, pa kreće u potragu za besmrtnošću. Unatoč ljepoti toga tragičnog mita, ne bismo trebali zaboraviti na činjenicu da je žena ovdje prikazana kao tiransko i destruktivno božanstvo koje iskorištava, dok je muškarac nedužna žrtva u potrazi za besmrtnošću - tj. nastoji pobijediti smrt, utjelovljenu u osvetoljubivoj božici Ištar.

(D. Colin)