Titan Kron, koji je u Rimu postao Saturnom, bio je sin Urana, personifikacija neba. Kron je dakle sin neba/Urana, kao što je u Mezopotamiji Ninurta bio sin zraka/Enlila. Prema jednom od omiljenih suvremenih mitova, zemlja/Geja s Uranom je imala bezbroj djece. Svojeg najmlađeg sina Krona nagovorila je da ubije oca, pa je ocoubojica postao gospodarom neba i za ženu uzeo vlastitu sestru Reju. No umirujući je otac prorekao da će Krona jednog dana s prijestolja svrgnuti njegova djeca, pa ih je Kron, čim bi se rodila, jednog po jednog gutao. Kada je na svijet trebala donijeti šesto dijete, Zeusa, Reja se sakrila i potajno rodila, te je novorođenče predala na brigu Kuretama, djeci zemlje, Nimfama, i Amalteji, kozi koja ga je hranila svojim mlijekom. Reja je tada umotala kamen i dala ga Kronu, koji ga je, ništa ne sumnjajući, progutao. Kada je Zeus odrastao, poveo je rat protiv Krona i svladao ga. No prema manje poznatoj orfičkoj religijskoj tradiciji, Korn i Zeus na koncu su se pomirili, a Krona se u tom sustavu opisuje kao velikog kralja, punog dobrote i mudrosti, čija je vladavina proglašena zlatnim dobom. "Prije svega, besmrtni bogovi koji su obitavali na Olimpu stvorili su zlatnu rasu smrtnika koji su živjeli u doba kada je Kron vladao rajem. I živjeli su kao bogovi bez imalo žalosti u srcima, daleko i pošteđeni muka i tuge: s bijedom i jadom nisu imali veze; ali uz noge i ruke koje ih nisu izdavale, radovali su se i gostili izvan dosega svih zala".

(D. Colin)