ATENA, BOŽICA RATA

Rat je prvenstveno oblik kolektivne histerije, neka vrsta emocionalnoga požara. Rat toliko snažno zasljepljuje čovjekov um da muškarci i žene čine najokrutnija zlodjela, uz čvrsto uvjerenje da brane ispravnu stvar ili da se bore protiv sila zla, u liku neprijatelja. No u ratu je svaka strana neprijatelj onoj drugoj, i premda smo često prisiljeni boriti se za stvar koja se čini opravdanijom od neke druge, možemo li doista vjerovati u postojanje pravednog rata, ili mogućnost da cilj, koliko god je žrtvovanje tisuća ili čak milijuna ljudskih života? Ne postoji li u ljudskom društvu ipak neki kobni nakon koji služi kao svojevrsni ispušni ventil ili način oslobađanja, a čiji je najnasilniji i najdramatičniji oblik upravo rat? Čini se da se ta teorija razvila iz grčke legende u kojoj Atena slučajno ubija svoju prijateljicu Paladu u prijateljskom nadmetanju prsa o prsa, u kojem su koristile koplja i štitove. Robert Graves u Grčkim mitovima navodi da je ime Atena ("kraljica nebesa") poteklo od imena sumerske božice Anathe, no može je se povezivati i s egipatskom božicom Neith, ratobornim božanstvom čija su obilježja luk, štit i strijele.

Drugim riječima, shvatimo li Atenu (rimska božica Minerva) kao grčku božicu rata par excellence i unutar konteksta priče o tome kako je slučajno ubila Paladu, možemo zaključiti da su grčki pisci mitova rat vidjeli kao vrstu igre s nepovoljnim ishodom. No ovdje to nije bitka između dva muškarca, već između dvije žene, koje nesumnjivo simboliziraju osjećaje što, poput iskonskih prirodnih sila, mogu izbiti na površinu i potopiti, uništiti sve što im se nađe na putu.

(D. Colin)