Tridesetih godina prošlog stoljeća Bernstein je dobrovoljce odjenuo u crne trikoe,a na njihove laktove,koljena i druge zglobove nacrtao bijele točke.Potom ih je doveo ispred crne pozadine i snimio kamerom dok su izvodili različite fizičke aktivnosti kao što su ples,skakanje,udaranje i tapkanje.

  Kada je razvio filmsku traku,na njoj su bile samo bijele točke koje su se u različitim,složenim i neprekinutim kretnjama kretale gore dolje i preko ekrana.Kako bi kvantificirao svoje nalaze,analizirao je različite linije koje su točke iscrtavale uz pomoć Fouriereovih jednadžbi i pretvorio ih u jezik valnih obrazaca.Na svoje iznenadjenje,otkrio je da valni obrasci sadrže skrivene uzorke,a oni su mu omogućili  da s točnošću od 2,5 cm predvidi slijedeće pokrete svojih ispitanika.

  Kada je Pribram naišao na Bernsteinov rad,odmah je prepoznao njegove implikacije.Možda je razlog   izbijanja na vidjelo skrivenih uzoraka nakon što je Bernstein Fourierovim jednadžbama analizirao kretnje svojih ispitanika bio način na koji su kretnje pohranjene u mozgu.To je bila uzbudljiva mogućnost,jer ako je točno da mozak analizira   kretnje svodeći ih na njihove frekvencijske komponente,to objašnjava brzinu kojom učimo brojne složene fizičke zadatke.Na primjer,voziti bicikl ne učimo na način da pomno pratimo svaki,najmanji detalj procesa vožnje.Učimo usvajajući čitavo neprekinuto gibanje.Neprekinutu cjelovitost koja karakterizira način na koji učimo tolike fizičke aktivnosti teško je objasniti ukoliko naš mozak pohranjuje informacije na način „bit po bit „(kao što to čini računalo)Medjutim ako mozak na Fourierov način analizira takve zadatke i apsorbira ih kao cjelinu,tada to postaje mnogo zanimljivije.

  Nastavak slijedi