TUŽNA STAROSTI

 

Danas popodne sam išla u posjet kumu u DOM ZA STARE…..

Pripremam se za taj posjet dulje vrijeme, ali stalno nekako odgađam, čujemo se telefonom, pošaljem mu po sinu nešto potrebnih pripravaka da ne guta stalno tablete, a ja nikako da krenem. I danas ga nazovem i kažem da ću doći.

I tako stignem, potražim sobu, pokucam, ne odgovara nitko pa uđem. Odmah kraj ulaznih vrata WC polu prljav, a on sjedi za nekim stolićem i gleda tv.

Ozario se kad me vidio, pa oboje smo zasuzili. A kako i ne bi.

Počelo je prije puno godina kad je pok. kuma (to mu je drugi brak) rekla da će u starosti otići u dom, da će uzeti apartman i mirno živjeti. I bilo je na kraju tako, samo od mirnog života ni Ž.

Prodali su stan, prodali vikendicu na moru, novac stavili u banku, mirovine solidne i sve je krenulo onako solidno. Ali, kako vrag ne spava, kuma se razboljela i bolovala četiri godine.

Posjećivao ih je njezin sin iz prvog braka (probisvjet) i stalno tražio pozajmice, pa smještaj, pa mu kupe stan, a on ga proda i tako je to išlo do prije dvije godine kad je i umrla. I onda iznenađenje, na računu ostalo tek nešto malo novca, sve je krišom dala sinu.

Ostao tako kum u apartmanu i prije četiri mjeseca zapne i padne u sobi i prebace ga u stacionar. Dijeli sobu sa još jednim čovjekom.

U međuvremenu njegove stvari presele (on ni ne zna u koju sobu), pri tom nestane nešto dokumenata i stvari. A on i dalje u stacionaru, oporavio se ali……. ali boravak u stacionaru se plaća više nego da je ostao u apartmanu.

Dok sam bila tamo stigla i večera. Dvije tanke šnitice kruha, šalica sa oko decilitar mlijeka i nekakav mali, mali, mali namaz koji nije dovoljan ni da se namaže na jednu šnitu kruha.

I onda mi tužno počne pričati kako je pogriješio, i što ne bi ponovio.

Naime imao je ženu sa kojom se prije braka dogovorio da će kad se ožene dovesti svoje roditelji jer su ga teškom mukom školovali. Naravno da se složila. No kad je ostala trudna promijenila je mišljenje i rekla da njoj njegovi roditelji ne trebaju. Razljutio se jer je osjećao veliku obavezu prema ocu i materi, pa je iselio iz stana i razveo se.

Rodio se sin, za njega je uredno plaćao alimentaciju, izlete, putovanja….. sad je to odrastao čovjek, priznat liječnik koji ocu zamjera sve i svašta, nešto što je njemu nedostajalo, dok je odrastao bez oca, nešto što mu je mama tijekom odrastanja pričala pa tek povremeno nađe minutu da ga nazove. Trebao je oca odvesti u bolnicu na neke pretrage a kako se nije pojavio nekoliko dana otac ga nazove pa lijepo upita zašto ne dolazi a on mu kaže mu ga je dosta i zalupi slušalicu.

I tako moj kum (vjenčano je mene, krstio moju djecu, mi smo njemu vjenčani kumovi) sada tuguje i samuje, neki prijatelji pomrli, neki stari pa ne mogu k njemu.

A bio je nekad generalni direktor velike firme, uvažen, dobar i brižan i za posljednjeg radnika, a sad star i napušten. Sam.

Na odlasku mi je rekao da nikada ne pomislim otići u bilo kakav dom jer sve što se vidi u tv emisijama je samo imitacija dobrog života. Rijetki su domovi gdje se uvažava čovjek. Bitno je da se plaća. A potražnja za domovima sve veća. Briga i empatija za starog čovjeka sve manja.