Piše: Ranko Borovečki
Foto: Goran Šebelić/Cropix
Unatoč cijeni od tisuću eura po kilogramu tartufa, sve je više onih koji odustaju od tog nekada više nego unosnog posla
Ovogodišnja sezona najcjenjenijeg, bijelog tartufa, koja službeno traje od 15. rujna do početka siječnja, krenula je vrlo loše. Zbog glasina da će ovo biti loša sezona, u utorak smo krenuli do šuma u okolici doline rijeke Mirne, koje su najplodnije stanište cijenjenog gomolja čija cijena u najboljim sezonama, tijekom studenog i prosinca, u maloprodaji zna biti i šest tisuća eura po kilogramu.
Premalo vlage i kiše
Suša, odnosno premalo vlage i kiše, u Motovunskoj šumi drži se osnovnim razlogom vrlo slabog početka sezone. Kad smo tog sunčanog jutra kretali od naših domaćina, obitelji Tikel koja drži istoimeno poznato agroturističko domaćinstvo u selu Špinovci iznad Karojbe nasuprot Motovunu, s brda se pružala impresivna slika doline Mirne utopljene u sivkasto-bijelu sumaglicu.
Taj ranojutarnji pogled na samu šumu i na vrhove Ćićarije prizor su koji treba vidjeti i zapamtiti. Tako šuma diše i isparavanja su dobar znak, u takvim danima puno je veća vjerojatnost da će psi namirisati tartufe u zemlji, kad je bura nema tartufa, objasnili su nam. Ali sve je to bilo kratkotrajno, vlage je u zemlji vrlo malo. Čak se i Denis, stariji sin vlasnika imanja Marija Tikela (i još uvijek glavnog tartufara), s kojim smo krenuli u lov (da, tartufe se ide loviti, tako se kaže...), začudio kad je u šumi jezerca zatekao potpuno suha. A za tartufe zemlja treba biti vlažna, zapravo blatna.
Nauživali se čistog zraka
| Buzet planira Muzej tartufa Kad smo kod tartufa, zanimljiv je primjer grada Buzeta. Još 1999. službeno proglašen gradom tartufa, Buzet stoji nekako u procjep između zapisanih želja i stvarnosti. Lokalne političke strukture kao da još nisu odlučile vrijedi li doista uložiti novac u stvaranje imidža koji tartuf kao dragocjeni promotivni proizvod može donijeti. Jedan od projekata koji bi to mogao promijeniti je planirani projekt svojevrsnog Muzeja tartufa koje predlaže turistička zajednica. |
Nakon tri sata iz šume smo izašli pomalo umorni i razočarani, ali barem smo bili oslobođeni tog ljepljivog blata. Barem neka korist. Uz čisti zrak, mirise šume (kojih bi bilo još i više da je bilo više vlage) i brojne vizualne utiske koje čovjek može doživjeti samo u pravoj šumi, nismo se zapravo imali na što požaliti.
Ako zanemarimo osnovno - tartufe. Jer lov na tartufe može biti i dobar antistres program, zamjena za nekakvu meditaciju. Jer strpljenje je jedna od stvari koje obavezno morate uzeti sa sobom kad krenete na tartufe, nema tu nervoze i žurbe. A rezultati mogu biti dvostruko korisni!
Ali nije uvijek sve tako lagano, objasnio nam je Denis, često magla zna zavladati gustom Motovunskom šumom, prekriti hrastove, jasene, grabove i brijestove u toj mjeri da uopće nije problem izgubiti se. Blato, vlaga na sve strane, kišica ili dva-tri centimetra vode kojom šuma zna biti natopljena, to je potpuna suprotnost kojom Motovunska šuma zna dočekati tartufare koji u nju odlaze tijekom sezone bijelog tartufa svakog dana, tako nam kaže Denis, koliko zbog tartufa toliko i zbog pasa koji moraju održavati kondiciju i njuh.
Jer pas mora biti u formi, on najviše radi i bez njega sigurno nema ni tartufa. Ali i u takvim danima, ljigavim i vlažnim, na prvi pogled idealnim za lov na tartufe, lovac se nakon pet-šest sati provedenih u šumi zna vratiti praznih ruku ili s minimalnim ulovom. A zamislite sve to i još zimu, niske temperature u studenom i prosincu...
Velika frustracija
Nakon tri sata ugodne šetnje, zamišljajući mnogo, mnogo gore uvjete, shvatili smo frustraciju kakvu tartufar može osjetiti nakon takvog dana. Ali sve se to nekako isplati. Trenutno se oni najveći, prve klase, teški od 50 do 100 grama, kojih je iznimno malo, otkupljuju po cijeni od tisuću eura po kilogramu. A maloprodajna im je cijena, barem se to lijepo može vidjeti u trgovini kralja tartufa Giancarla Zigantea u Livadama, uz Mirnu, mjestu koje se naziva “centrom svijeta tartufa”, oko 20 tisuća kuna. Prilično velika razlika, ali uvijek je bilo tako. No tartufare zanima samo otkupna cijena, ne zanima ih cijena koja zanima medije, svote od četiri, pet, šest tisuća eura po kilogramu, koliko tartuf prve klase zna postići u vrhuncu sezone u studenom.
Žalopojke i osrednja biska
Tijekom listopada i početkom studenog svakog vikenda ovdje se održava tradicionalni Tuberfest, sajam tartufa, ove godine počinje upravo - danas. Zigantea seniora nije bilo, bio je na putu. Ali u obližnjoj gostionici, jednoj od rijetkih u tom velikom malom središtu svijeta tartufa, dok smo ispijali bisku osrednje kvalitete u društvu koje su uglavnom činili tartufari, čuli smo samo žalopojke. Naš domaćin Denis pokušao je među kolegama pronaći malo veći tartuf za fotosession kojim bismo barem simbolično zaključili višesatni boravak na izvorištu bijelog podzemnog blaga, ali nije bilo pomoći. Sve što smo mogli dobiti bili su bijedni primjerci od dva-tri grama, najčešći ulov ovih dana.
No ništa to još ne znači, objašnjava nam Aleksandar Krt, načelnik općine Oprtalj pod koji spadaju i Livade, čovjek koji zna za svaki i malo veći iskopani tartuf na svom području. Nekoliko dobrih kiša može potpuno izmijeniti sezonu i uopće ne bi trebalo dizati paniku zbog lošeg početka, tvrdi Krt. Za 15 do 20 dana sve će biti jasnije, još je rano za ozbiljnije razgovore o sezoni, iskusno procjenjuje. No činjenica je da se stvari mijenjanju, tartufa je znatno manje nego nekada. Sada ih se godišnje izvadi oko dvije tone, nekada je bilo desetak tona. Katkad su na kraju dana tartufari iz šume izlazili s kilogramima tartufa, danas s dekagramima. Do prije nekoliko godina bilo je oko tisuću registriranih tartufara, a sada ih je upola manje. Nešto treba učiniti, definitivni je zaključak, a jedan od prijedloga je i projekt “SOS za Motovunsku šumu” koji je općina Oprtalj izradila prije nekoliko godina, a koji stoji u ladicama jer nije naišao na podršku nadležnih Hrvatskih voda, Hrvatskih šuma i ministarstava. A radi se o tome da se predlaže revitalizacija kilometar dugog starog korita rijeke Mirne premještene sredinom 70-ih za gradnje ceste Buzet - Buje, čime bi se omogućilo organizirano natapanje Motovunske šume, punjenje brojnih postojećih kanala koji su sada suhi. Preusmjeravanje korita Mirne i gradnja akumulacijskog jezera Butoniga utjecalo je na snižavanje razine podzemnih voda ispod šume i sve je to s vremenom utjecalo i na tartufe. Krt smatra da bi njihov projekt u duljem razdoblju revitalizirao šumu i pozitivno utjecao na kulturu tartufa u njoj.
Bijeli tartuf - [Tuber Magnatum Pico] - Najcjenjenija vrsta tartufa Najveća i najcjenjenija vrsta tartufa.Radi se o tartufu žuto smeđe, zelene ili sivo-zelenkaste boje. Njegov miris koji je veoma intenzivan i jači nego kod ostalih vrsta tartufa ovisi o biljki sa kojom živi u simbiozi. Vadi se u periodu od listopada pa do kraja prosinca (sezona bijelog tartufa) i tada ga se može kupiti svježeg. Najpoznatija nalazišta bijelog tartufa u Istri su oko mjesta Livade, točnije u Motovunskoj šumi. Najveći tartuf koji je pronađen težio je 1,31 kg. I kao takav ušao je u Guinnesovu knjigu rekorda. |
Crni tartuf - [Tuber aestivum Vitt] - Veličina od trešnje do jabuke  Poznat još i kao ljetni tartuf, crno smeđe boje. Dimenzije mu variraju slično kao i kod bijelog tartufa od primjeraka veličine trešnje do primjeraka veličine jabuke. Najpoznatija nalazišta u Hrvatskoj su mu u Istri pored mjesta Livade. I za njega je kao i za ostale gljive iz porodice tartufa karakteristično da raste ispod zemlje bez vidljive stabljike ali u simbiozi sa nekom drugom biljkom o kojoj ovisi miris i aroma same gljive. Sezona crnog tartufa traje od svibnja do studenog i tada ga možete dobiti svježega. |
irida
bglavac
