Proučavajući i spoznavajući svoje vlastito biće proteklih 12 godina, došao sam do mnogih spoznaja koje su transformirale i još uvijek transformiraju moj život. Preobrazba koja se dogodila unutar mene jeste uistinu nevjerovatna, sve ono što sam bio prije nekoliko godina je jednostavno nestalo iz mene.

Ta unutarnja promjena je naravno rezultirala i vanjskom promjenom, koja je isto tako ogromna u svakome pogledu, a ono što me najviše veseli jeste činjenica da je sve to još uvijek tek početak i da je preda mnom još mnogo prostora za osobni rast u svakome smislu.

Prije nego li sam krenuo da spoznajem sebe i istinu o životu, poput mnogih drugih bio sam žrtva svojih vlastitih uvjerenja i strahova. Trebalo je mnogo vremena da uvidim i prihvatim tu istinu, te da konačno počnem shvaćati kako je moj život uistinu većim djelom tek odraz onoga što nosim i hranim unutar sebe.

Kada sam si osvjestio ovu istinu počeo sam budno promatrati sebe i sve ono što u meni živi, a upravo na taj način sam naučio najviše o sebi te o čovjeku općenito. Moje samoanalize su bile uistinu duboke te sam zavirio u kutke svoje svijesti od kojih inače svi bježe, htio sam da razgolitim i ono najgore u sebi.

Ulazeći sve dublje i dublje u svoj identitet bilo mi je sve više jasno odakle proizlaze sve moje nevolje, s vremenom mi je postalo sasvim jasno da ako želim ‘drugi život’ ja moram postati druga ‘osoba’.

Naime, osoba koja sam tada bio jednostavno nije imala kapaciteta da živi ovo što živim danas, ili točnije rečeno taj kapacitet još uvijek nije bio osvješten. Odlučio sam stoga da se posvetim svome osobnome rastu i usavršavanju na način da promatram svoje djelovanje što je više moguće te da kroz to promatranje uvidim nepravilnosti, osvjestim ih, te ih otklonim.

Budno promatranje je rad na sebi koji ne zahtijeva nikakvu metodu, a u isto vrijeme daje bolje razultate nego bilo koji drugi oblik rada na sebi iz razloga jer nam daje mogućnost da ‘iskoračimo’ iz svoga identiteta i bez uplitanja emocija uđemo u svaki kutak onoga što nosimo unutar sebe.

Međutim, da bi promatranje onoga što nosimo unutar sebe bilo iskreno i učinkovito, mi najprije moramo naučiti biti apsolutno iskreni prema sebi, u suprotnom ćemo u procesu promatranja ići samo do točke koja je podnošljiva za nas, a na taj način nećemo ništa naučiti niti promjeniti.

Osoba koja u proces promatranja ulazi bez apsolutne iskrenosti nije u stanju da uđe u svoje najdublje strahove kako bi se suočila s njima, a u životu takve osobe promijene na bolje su iznimna rijetkost, ili su pak nemoguće.

Nitko nas ne mora učiti iskrenosti, svi mi posjedujemo tu sposobnost da se iskreno suočimo sa svime što u nama živi, potrebno je tek malo hrabrosti i istinske volje za promjenom. Stoga bi bilo suvišno nešto previše pisati o tome kako biti iskren prema sebi, jer takva pitanja postavljaju samo osobe koje odbijaju svaki vid iskrenosti i osobe koje zapravo ne žele išta da nauče.

Problem je u tome što velika većina nas uporno ne želi biti iskrena prema sebi, što na kraju krajeva i jeste jedan od izvora svih naših nevolja. Pogledajte samo svoje navike i vidjeti ćete koliko toga činite protiv sebe, no kako vam te navike pružaju određena kratkotrajna zadovoljstva, vi ne želite priznati njihovu štetnost jer bih ih se tada morali odreći. Nije li tako !?

Vidite, to je duboka neiskrenost prema sebi koja stvara velike probleme u našoj egzistenciji. S jedne stane mi želimo biti zdravi i sretni dok s druge strane se ne želimo odreći navika koje nam donose bolesti i nezadovoljstva. Nije li to stanje kronične neiskrenosti i ludosti !?

Stoga vas ovim putem pozivam da se posvetitie procesu samospoznaje prihvaćajući ulogu ‘promatrača’ za svoj istinski identitet. Na taj način osloboditi ćete se vezanosti za sve ono što nosite u sebi a što vam kao višem biću ( Duša – više biće ) zapravo niti ne pripada. Tu mislim na mnoge strahove i uvjerenja koje je okolina usadila u vas a koji uvelike kontroliraju vaše emocije, a samim time i vaše djelovanje koje zatim određuje kvalitetu vašeg življenja.

U početku neće biti lako jer zaista nije se lako suočiti sa samim sobom, to je možda i najteži čin ljudskoga života, suočiti se sa samim sobom i pobjediti sebe. No bez toga čina mi se ne možemo nadati pretjerano lijepom životu, a naročito se ne možemo nadati pronalasku unutrašnjeg mira.

Ja vam iz osobnog iskustva pišem i odgovorno tvrdim kako je uistinu moguće iz temelja promjeniti život jednostavnom promjenom u načinu na koji razmišljamo, jer na kraju krajeva kada generalno pogledam svoju transformaciju, najjednostavniji opis onoga što mi se dogodilo bi bio taj da je promijena načina na koji razmišljam donijela promjenu u mome djelovanju a samim time i u svakom aspektu moga života.

Naravno to se nije dogodilo preko noći već kako sam rekao u periodu od 12 godina, s time da sam ja još uvijek dosta daleko od onoga ka čemu sam krenuo. No ako je i ova ‘početna promjena’ toliko unaprijedila mene kao biće te transformirala moj život na mnogo mnogo bolje, pitam se kako li je to kada osoba dosegne vrhunac samospoznaje kojeg ja osobno volim zamišljati kao apsolutnu i konačnu predaju Bogu.

Hajdemo da saznamo skupa….

Namaste

Anđelko Katinić

https://samospoznaja.site/kako-svjesno-promatranje-transformira-nas-zivot/#more-1301