Član magdalena13

Upisao:

magdalena13

OBJAVLJENO:

Društvenost zamijenila pornografiju

 Društvenost zamijenila pornografiju
Internet je promijenio svijet, ali sam se nije puno promijenio od vremena kada su se njime koristili samo kompjutorski “geekovi”. U trenutku kad su sve korporacije na reklamama počele navoditi svoje web adrese, seks je još uvijek bio uvjerljivo najtraženiji pojam na internetu. Tako je bilo sve do pojave Napstera: na golemo iznenađenje svih koji su pratili internet, pojavila se riječ koje je ljude više zainteresirala nego seks: MP3.

Evolucija na webu

 

http://www.vecernji.hr/
home/tehno/3170561/index.do

 

Autor Hrvoje Šarić

Foto: Reuters


Nekoliko godina poslije internet se nalazi pred još većom promjenom. Inicirao ju je 23-godišnjak koji je za godinu dana od studenta zaluđenog programiranjem postao multimilijarder.

Facebook je ispočetka bila samo još jedna web stranica, no nekako istodobno pojavilo se nekoliko novih sadržaja koji su se samo temeljili na formatu weba, a zapravo su donosili sasvim nova iskustva, koja su u mnogočemu nadilazila dotadašnje mogućnosti interneta – koji ionako nije iskoristio ni dio svojih potencijala. Svi ti novi sadržaji dobili su naziv web 2.0, a pojavili su se u trenutku kada su prijenosna računala postala toliko jeftina da si ih može priuštiti gotovo svatko.

Istodobno je i mobilni pristup internetu prestao biti igračka bogatih poslovnih ljudi i postao svakodnevnica za mnoge. Rezultat: ljudi su se doslovce “navukli” na internet. Sedamdeset i četiri posto Britanaca danas priznaje da osjeća golemu frustraciju kada se ne može spojiti na internet, a slične rezultate pokazala bi istraživanja u bilo kojoj zemlji zapadne Europe, SAD-a i Dalekog istoka. U jednom takvom istraživanju pokazalo se da prosječni Amerikanac više vremena provodi uz ekran računala nego uz svoju obitelj.

Mreža svih mreža
Internet se često naziva mrežom svih mreža, no točniji naziv bio bi – medij svih medija. Internet obuhvaća sve medije koji su postojali prije njega: na njemu možete gledati televiziju, slušati radio, čitati novine i knjige, gledati filmove, slušati glazbu, objavljivati vlastite sadržaje... Društvene mreže prema internetu stoje u sličnom odnosu kao internet prema ostalim medijima. Na društvenoj mreži možete postavljati vlastite web stranice, slati poruke preko e-maila, čavrljati na chatu ili na forumu, objavljivati svoje fotografije, gledati video s YouTubea, igrati igre...

No, primarna svrha društvenih mreža jest – druženje. Bilo da želite ostati u kontaktu s vama dragim osobama, poboljšati poslovne kontakte, pronaći srodnu dušu ili partnera za neobavezni seks, ili jednostavno razmijeniti iskustva o nečemu što vas zanima – društvena mreža je najbolja adresa. Ondje možete pronaći sve komunikacijske kanale koje nudi internet, a to automatski znači: sve koji postoje.

Nije čudo stoga što mnogi opisuju društvene mreže kao jedinu stvar kao može zamijeniti kontakt uživo. U nekim slučajevima, ona nadmašuje komunikacijske mogućnosti koje pruža stvarnost (u žargonu korisnika društvenih mreža: RL – kratica za “real life”, stvarnost). Možete ostvariti kontakt s nekim tko živi na drugoj strani svijeta, koga možda u životu nikada nećete imati prilike upoznati; baš zbog toga u virtualnom svijetu možete otpustiti kočnice i dopustiti si nešto što se u kontaktu uživo ne biste usudili učiniti.

Ako te nema, ne postojiš
Koncept društvenih mreža pokazao se toliko uspješan da ih je nemoguće sve nabrojiti. Postoje društvene mreže za vlasnike pasa i mačaka, zaljubljenike u tenisice, fetišiste, čak i za špijune. Korporacije su vrlo brzo shvatile da je upravo društvena mreža idealan medij za razmjenu informacija unutar multinacionalne tvrtke.

Tako je IBM izgradio vlastitu društvenu mrežu još davno prije nego što je nastao taj termin: njezin cilj je da spoji i otvori kanal komunikacije između ljudi na različitim kontinentima (ili u susjednim sobama) koji imaju neki zajednički poslovni interes. Najsvježiji primjer “korporacijske”, zatvorene društvene mreže jest A-Space koji su osnovale američke obavještajne agencije, nastojeći poboljšati razmjenu informacija, ali i društvene kontakte među ljudima koji se bave nacionalnom sigurnošću.

Danas najpopularnija društvena mreža, Facebook, koja u Hrvatskoj ima više korisnika od svih ostalih zajedno, nastala je kao studentski projekt, kojem je svrha bila međusobno upoznavanje brucoša upravo pristiglih na jedna američki koledž. Na Facebook su mogli staviti svoje fotografije, napisati nešto o sebi i tako se predstaviti svojim novim kolegama. Ubrzo se mreža proširila na ostala sveučilišta, a zatim je zaludila cijeli SAD. Facebook je zamišljen ne kao mreža za stjecanje novih poznanstava, nego za produbljivanje postojećih. Glavna tajna njegova uspjeha u tome je što današnji način života ne ostavlja dovoljno vremena za njegovanje socijalnih kontakata.

Tempo života je takav da jednostavno nemate vremena da odete na kavu s nekim tko vam je drag svaki put kad to poželite. Nemate vremena ni pošteno upoznati ljude s kojima radite, niti možete posvetiti dovoljno vremena starim prijateljima, obitelji... No, na Facebooku im uvijek možete poslati virtualnu kavu, piće, cvijet, pusu, smiješak, orgazam ili nešto pedeseto. Možete doznati da netko s kim se svaki dan susrećete na poslu voli iste filmove kao i vi, kako je školski prijatelj dobio novi posao, a sestrična koju niste vidjeli godinama doselila se u vašu četvrt.

Na raspolaganju vam stoje doslovce deseci tisuća načina kako da produbite postojeće kontakte i ostvarite nove – primjerice, Facebook ima više od stotinu tisuća aplikacija – a sve njih vrlo je lako i gotovo uvijek zabavno koristiti. Društvene mreže su najbolja moguća zamjena za društveni život – za one koji si jednostavno ne mogu priuštiti bogatiji društveni život, ali i dragocjeno pomagalo za one koji se na njega ne mogu potužiti. Stoga je i nastala uzrečica “ako nisi na Facebooku, ne postojiš” koja zvuči, blago rečeno, nakaradno svakome tko nije isprobao Facebook, ali nekako samorazumljivo onima koji jesu – i “navukli” se na društvenu mrežu.

Lice i naličje
Kako su razrađeni mehanizmi kontrole, društvene mreže prilično su sigurna mjesta s kojih je prognan svaki oblik pornografije, netolerancije i ugrožavanja drugih. Na svakoj mreži možete točno odrediti što će tko moći doznati o vama, a one koji vas na bilo koji način gnjave, vrijeđaju ili ugrožavaju možete prijaviti administratorima. Štoviše, na Facebooku golemi broj ljudi se žali da su isključeni iz zajednice, ne zato što su nekome učinili nešto loše nego zato što su administratori samo pomislili da oni to čine. S druge strane, tolika kontrola užasava.

Oni koji upravljaju društvenim mrežama znaju doslovce sve o vama: ne samo tko ste, što ste i čime se bavite, nego i u čemu uživate, što i koga mrzite i što vas “pali”. Dođu li ti podaci u krive ruke, mogli bi uništiti brakove, karijere... Za mnoge, dovoljno je zlo već to što se ti podaci ustupaju oglašivačima (uz obavezno poštovanje anonimnosti – no, na žalost, bilo je i suprotnih primjera) kako bi mogli bombardirati oglasima upravo one ciljne skupine koje ih zanimaju.

No, jedno je sigurno – računala više ne otuđuju ljude. Spajaju ih.