Svi znaju moju Šušku: od interneta do susjeda u Gajnicama; zovu je “gajnički policajac”… laje sa balkona, a kad ide u šetnju – manja od makova zrna.

Anyway, ima tome već cca 5 godina, kako se događa ova čudna priča:

Ispod našeg malog balkona 2 puta dnevno prolazi gospon Ljubo sa svojom Ešom (ista ovakva kao na slici, ma ista!!!)

 

Eša je 8 godina stara pitt-bull-ica, ženka, nesterilizrana.

Jednom davno, dok je gospon Ljubo radio na Kosovu, napao ga je čopor pasa i tada, Eša stara samo nekih 8 mjeseci, isto lutalica, obranila je gspona Ljubu od tog čopora i privukla se k njemu.

On ju uzeo k sebi i ne znam kojim tajanstvenim putevima ju je doveo u Gajnice, gore prema Kostanjevcu (ulica), malo dalje od nas (ovo mi je sve rekla susjeda koja ima Bubu, curicu uzetu iz azila, i gospođa radi u veterinarskoj ambulanti gdje se liječi Šuška).

I tako, šeta se Šuška fino sa  mnom ili Davorom oko zgrade, kad ide Eša – izbije rat.

Bilo bi to razumljivo da su se njih dvije srele: ali te dvije cure se nikad nisu srele nos-too-nos, već samo onako – izdaleka: ili Šuška sa balkona, a Eša u šetnji ili obje u šetnji, ali daleko jedna od druge.

I tako taj tihi rat traje već više od 5 godina.

I pita mene Davor, kakav je to sukob među njima, a ja mu ne znam dati suvisli odgovor, jer to ni sama ne znam.

Samo kažem: “njih dvije se ne podnose. Zašto je to tako, ja ti nemam pojma?!”

I tako to stalno traje, do jednog dana kad smo ja i Davor u šetnji sreli gospona Ljubu sa Ešom i stali s njim popričati:

Ispalo je da je Eša jedna vrlo mazasta cura od 8 godina, da se voli maziti, voli ljude i muške pse, ali nikako ne voli ženske pse.

I kaže gospon Ljubo da posebno ne voli Šušku i da nema pojma zašto je to tako, to je i za njega tajna.

I nadalje, kaže gospon Ljubo, da Eša ne laje na nikoga – osim na Šušku.

I kaže dalje, da kad god ide pokraj naše zgrade, Eša se zaustavi i gleda je li Šuška na balkonu!Dakle, to sam sve vidjela.

I pričamo mi, hoće Eša do mene da mi lizne ruku, ali ja nemam povjerenje u pitt-bull-ove ni bull-ice pa sa distance pričam s njim s njom.

Da, ''pričala'' sam sa Ešom i vidjela sam divno pseto, orijentirano na svog gospodara sa velikom zahvalnošću (što je kasnije potvrdio i gospon Ljubo), ali pomiriti Šušku i Ešu – ispada nemoguća misija.

Zna se što je pitt-bull, a zna se što je Šuška.

Ne znam kako će to i hoće li ikako pozitivno završiti, ali jedno znam: kad je Eša u šetnji, Šuška je daleko od nje i obratno.

Možda ja imam predrasude prema pitt-bull-ovima kao krvoločnim psima, ali znam da sve nastaje u krugu obitelji, da sve potječe od roditelja, vlasnika što god bilo.

Kako ih odgojimo, bit će takvi.

No, može li se zanemariti onaj genetski miraz koji je Eša naslijedila od svoje vrste?

ne znam....