Sapunica sa Ešom se nastavlja (iako prije nisam pisala o tome, kako rekoh, to traje već par godina), ali evo baš sada, Šuška je čeka na balkonu, a Ešino vrijeme šetnje se približava.

Cijeli dan je danas bila sama, jer smo oboje radili ujutro i sve je proteklo u najboljem redu.

Gazdi je dala pusu, mene je samo pogledala i odšetala do mjesta gdje stoji vodilica, dajući mi do znanja da je vodim van.

U međuvermenu je prošao Campi (9 mj.) piskavog laveža, mali crni pas, sličan hrvatskom ovčaru, sa svojom gazdaricom.

E, onda je prošla Nela, chow chow, koja stanuje u zgradi preko puta, godinu i nešto sitno mjeseci, da bi se nakon nje pojavila Bela, samozatajna mješanka sa 2. kata.

No, Šuškina najdraža prijateljica, Gina, border-coli, stara 3 godine, nije došla cijeli tjedan i znam da joj fali. Ostala je valjda cijeli weekend i tjedan gore na Perjavici gdje ima divan prostor za trčanje i igranje.

Tu su još Lili, mala mješanka pekinezera i jazavčara, opet mala Nela, pekinezerica iz zgrade preko puta koja stalno gleda kroz prozor i javlja Šuški sve događaje, Hope, divna zlatna retriverica, koju šeće jedan mladi par, a Boni (krakati veliki crni pas u kući do zgrade) se veseli Šuški kao da se igraju svaki dan, ali se ne druže.

Mala Pela, maltezerica, sa 2. kata, se mazasto igra sa svojim mladim gazdama, a shi-tzu mama (Vilma) i kćerkica (Loli) su druge dvije slatkice iz naše zgrade.

Jedino nema Bubija: Bubi (14 godina) – legenda Gajnica – je otišao anđelima… upravo pričamo da gdje je Bubi i shvatili smo da ga više nema.