6.    Zašto smatramo stabla i biljke svetima?

 Od davnine Indijci su štovali biljke i stabla i cijelu su floru i faunu smatrali svetom. Ne radi se o staromodnoj ili neciviliziranoj praksi. Ono otkriva osjetljivost, promišljenost i finoću indijske kulture. Dok moderan čovjek često čini sve kako bi pokorio Majku Prirodu, drevni su je Indijci štovali.

Bog, život u nama, prožima sva živa bića bilo da se radi o biljkama ili životinjama. Zato su svi oni sveti. Ljudski život na Zemlji  ovisi o biljkama i stablima. Oni nam daju vitalne sastojke koji život na Zemlji čine mogućim: hranu, kisik, odjeću, zaklon, lijekove itd. Daju ljepotu. Služe čovjeku bez očekivanja i žrtvuju se da bi nas podržali. Sažimaju žrtvu: ako je bačen kamen na drvo koje nosi plodove, drvo će za dobiveni udarac - dati plod!

Zapravo, flora i fauna  bile su na Zemlji mnogo prije nego se pojavio čovjek. Svijet je trenutno u opasnosti od istrebljenja mnogih biljnih i životinjskih vrsta zbog čovjekovog pogrešnog odnosa prema njima. Štitimo samo ono čemu dajemo važnost. U Indiji su učili da su i biljke i stabla sveti kao i Priroda te ih stoga štitimo.

Indijski nam spisi govore, ako iz bilo kojeg razloga moramo posjeći stablo, neka posadimo deset novih. Savjetuje nam se da koristimo dijelove stabla i biljaka samo koliko je potrebno za hranu, gorivo, sklonište i sl. Također nas se uči da se ispričamo biljci ili stablu prije nego je posiječemo kako bismo izbjegli poseban grijeh, soona. U djetinjstvu su nam pričali priče o žrtvama i služenju koje su činile biljke i stabla i o našoj dužnosti da ih sadimo i njegujemo. Neka stabla i biljke kao što su tulasi, peepal itd. imaju blagotvorna svojstva i danas se štuju.

Vjeruje se da se božanska bića pojavljuju kao biljke i kao stabla, i mnogi ih ljudi zato štuju kako bi ispunili njihove želje ili kako bi ugodili Bogu.