Zašto postimo?

 

Većina Indijaca redovito posti ili posti prigodom posebnih događaja kao što su npr. festivali. Tada uopće ne jedu, jednu jednom dnevno ili uzimaju samo voće ili laganu hranu.

 

Na sanskrtu riječ za post je upavaasa.

Upa + vaasa . Dakle, upavaasa znači ostati blizu (Boga) odnosno mentalna blizina sa Bogom.

 

U kakvom su odnosu post i hrana?

 

Radi li se o čuvanju hrane ili poticanju apetita kako bismo nakon posta mogli jesti?

Ne. Zašto onda postimo?

 

Mnogo vremena i energije potrošimo na pripremu hrane -  kuhanje, jedenje i probavu. Određene vrste hrane čine nas lijenima ili rastresenima.

 

U određene dane čovjek odlučuje sačuvati vrijeme i energiju uzimajući samo laganu hranu ili se potpuno uzdržavajući od nje kako bi um ostao budan i čist. Um, koji je inače zaokupljen mišlju o hrani, sada gaji plemenite misli i ostaje uz Boga. Post je vrsta samonametnute discipline koju obično provodimo s velikom radošću.

 

Svakome je sustavu potreban predah kako bi mogao najbolje raditi. Odmor i promjena u prehrani tijekom posta jako su dobri kako za probavni sustav tako i za cijelo tijelo.

 

Što više udovoljavamo osjetilima, to osjetila više traže. Post nam omogućava preuzimanje kontrole nad osjetilima, pomaže u smanjenju želja i vodi naš um prema miru.

 

Post nas ne bi trebao slabiti, niti nas iritirati niti bismo o njemu trebali misliti - kasnije. To se događa kada iza posta ne postoji plemeniti cilj. Neki poste samo kako bi smanjili tjelesnu težinu. Drugi imaju razlog za post udovoljiti Bogu ili kako bi im ispunio njihove želje; neki poste kako bi razvili moć volje, kontrolirali osjetila; neki poste zbog isposničkog načina života itd.

 

Bhagavadgita nas potiče na ispravnu prehranu - niti premalo niti previše, neka uzimamo jednostavnu, čistu i zdravu hranu (satvička hrana) i kada ne postimo.