3.Zašto činimo «namaste»?

 

 

 

Indijci se međusobno pozdravljaju sa – namaste. Dva su dlana spojena ispred prsnog koša, a glava je u položaju naklona dok izgovaramo riječ «namaste». To je pozdrav za sve ljude mlađe od nas, za ljude naših godina, starije od nas, prijatelje pa čak i strance. Postoji pet oblika tradicionalnog pozdravljanja sakupljenih u svetim spisima, shaastras, a namaskaram je jedan od njih. Često se misli da se on odnosi na prostiranje no on se zapravo odnosi na izraze poštovanja jednih prema drugima.

 

Namaste može biti samo formalan pozdrav, kulturno obilježje ili čin štovanja. No, u njemu je sadržano mnogo više. Na sanskrtu namah + te = namaste. Znači – poklanjam se tebi – moji pozdravi, prostirem se pred tobom. Riječ namaha može se doslovno prevesti kao  «na ma», ( ne moje). Ona ima duhovno značenje negiranja ili smanjivanja ega u prisustvu druge osobe.

Stvaran susret između ljudi zapravo je susret njihovih umova. Kada nekoga pozdravljamo, činimo to sa «namaste» što znači, «neka se naši umovi susretnu» što se pokazuje sa sklopljenim dlanovima ispred prsnog koša. Naklon glave dobrostiv je oblik pokazivanja prijateljstva u ljubavi i poniznosti.

Duhovno je značenje još dublje. Životna sila, božansko, Sebstvo ili Bog u meni – isti je u svima. Kada prepoznamo tu Jednotu sa sklopljenim rukama, naklonimo glavu i pozdravljamo božansko u osobi koju susrećemo. Zato ponekad sklopimo oči kada činimo namaste, pozdravljamo – jer gledamo unutar nas/osobe koju susrećemo. Pozdrav je često popraćen riječima kao što su «Ram Ram», «Jai Shri Krishna», «Namo Narayana», «Om Shanti» i sl.,koje pokazuju prepoznavanje božanskog.

Kada nam je poznato značenje, pozdrav više nije samo usputna gesta ili riječ, nego otvara vrata  za dublju komunikaciju prožetu ljubavlju i poštovanjem.