GOPALA

 

        Krišna je bio još posve malen dječak kada je poželio poći s drugovima i stadom na pašnjake oko sela.

        “Krišna”, rekla je majka, “tvoji su tabani meki i nježni, i nenavikli su hodati po trnju i kamenju. Osim toga, u šumi i polju ima zmija. Ti bi, ako pođeš, svakako morao nositi obuću. Budući će tvoje cipele biti zgotovljene tek sutra, ti danas ne bi smio poći s pastirima”.

        “Majko”, smjesta će na to Krišna, “kako je meni ime”?

        “Tvoje je ime Krišna Gopala”, uzvrati majka. “A zašto pitaš“?

        “Zato što Gopala znači pastir, onaj koji se brine o kravama, i koji je predvodnik stada. Ako ja, dakle, predvodim stado, ako me goveda slijede, onda moram činiti ono što će i krave moći činiti - jer ja sam njihov vođa. Isto tako, ne bih smio činiti što krave ne mogu činiti. A krave ne mogu nositit cipele. Neću ni ja nositi cipele. Kad bih nosio cipele, i krave bi poželjele nositi cipele, jer sljedbenici uvijek oponašaju onoga koga slijede. Stoga, draga majčice, ja moram ići bos, jer i moje su krave bose.”

        Tako je Krišna uvjerio majku da pravi pastir mora biti uzor svojemu stadu.

 

        (Indijska priča)

 

Preuzeto iz knjige PRIRUČNIK ZA PREDSJEDNIKE I PRINOŽNIK ZA NAROD, koju je, ko zbornik priča NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH sačinila Vesna Krmpotić