U ČEMU JE SMISAO POSTOJANJA?

Šta je to što jeste?

Zašto jesam i da li uopšte jesam?

Ko je taj što traga za sobom?

Sva ova pitanja su odraz čovjekove žeđi za samim sobom.

Nikakva teorija – ma koliko veličanstvena bila – ne može da ugasi tu suštinsku žeđ, jer metafizički žubor još više rasplamsava vatru traganja.

Vjera umije da bude utjeha – zato sam i rekao da je ponekad opasna.

Um je spreman da povjeruje u sve što mu odgovara.

Vjerovanje čovjekovo bezuspešan je pokušaj da utjehom obloži stvarnost i da tako, makar i za tren, utopli golotinju svog doživotnog nesnalaženja.

Kao uplašeno dijete koje zvižduće u psihološkom mraku, on se brani dogmama, teorijama i riječima, prividno zaglušujući nepomjerljivu tišinu neznanja.

Sve nas to uspavljuje, a pravi cilj je buđenje.

Ja nisam protiv vjere, ali jesam za prekid sna.

Čovjeku koji hoće da se probudi niko – a pogotovo ne učitelj – ne smije da postane uspavanka.

Ako učenik to ne shvati na početku, slatki snovi o buđenju pretvoriće se u noćnu moru samozavaravanja.